Moj vrli jedini živote,
više sam suza u tebi prolila,
nego što sam ti pjesama ispisala.
Bio si, brate, rigorozan prema meni,
kalio si me kroz vatru bola
ljudskih uzaludnih nadanja,
kroz odnose razno razne
osobnog i grupnog nezadovoljstva,
mnoge isprazne ispričane priče
i bajke za malu djecu ispisane,
ali mi ne reče, moj živote,
kako ću sretna svakodnevno biti?
A gdje je tu tvoje poštenje
na koje se toliko u prsa busaš
pokazujući na srce u grudima
osjećajima raznim ispunjeno?
Nečije tuđe ispjevane pjesme
na stisnute usne mi stavljaš
i moj osmijeh držiš nevažnim,
dok u kapima svojih mnogih želja
skrivaš moju životnu pjesmu
pod bolom tuge i usnulu
neispjevanu, nenapisanu.
Tek toliko da ti pokažem
kako i ja pjevati srećom znam,
pišem ti ove razne stihove,
da si oprostiš nebrigu o meni
koju si mojoj duši na teret stavio.
Pjevam ti, živote, ove pjesme,
da ti lakše oprostiti mogu
što si mi mnogo puta,
umjesto sreće, podmetao nogu.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-124-2. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.