Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kintsukoroi

Marketing

Kiša

Znaš kako?
Onako kao da sjedim pod lisnatom, toplom strehom. Vinova loza možda..srcolikih listova.
Oko mene pada kiša. Ne pada, nego pljušti. Gusta i ljetna i mirisna.
Sva je od srebra ta kiša, ne vidiš joj kapi
i kao u jednom komadu ona ispire svijet od sebičnosti i zlobe, od infantilnih snova, otrovnih, mladenačkih sanja. Ona napaja žednu zemlju i sama je plodnost. Velikih je očiju prozirnih, koje naslućuju besmrtnost. Pjeva i udara. Plava je već od udaraca i sve gušća ta kiša. Pada i pada. Prolom oblaka.
Miriši gusto i opojno, na zemlju i plodove i na nas i na pokisle životinje i na sve godine koje su prošle, na sve dlanove koje sam stavljala na lice, na bore i kožu svih mojih očekivanja.
Na ljeta zanosna i ljeta prozračna, na more, oceanske vjetrove, na kljun ptice u kojem je odnesen ključ izgubljena gnijezda. I ne prestaje u svojoj snazi ta kiša.Vrijedna je i moćna. Ona pada i ona gradi.
Gradi rijeku koja će jutrom oteći bez žaljenja i osvrtanja u kanalizacijski odvod.

Al do mene..do mene ovaj put neće doprijeti ni kap.
Pod lisnatom strehom tvojih poljubaca.
Tvojih pogleda i riječi.

***
Na Krki je jednom padala upravo takva kiša. Ljetna i gusta, mirisna. Ona je tada nadjačala rijeku, nadšumila slapove, penjala se visoko do najviših stabala, pa se onda sunovraćala divlje brzo i naglo, impulzivno i bez razmišljanja dolinom.
Imala je srebrne kose ta kiša. Sva mudra i važna. U svoj silini prirode, nisam znala da li da joj se divim ili da je se bojim, kako i inače spram prirode.
Imala sam tanku ljetnu haljinu i moje je skrivanje ispod tanašne tende, zbog vjetra koji je prskao, već unaprijed bilo osuđeno na neuspjeh.
Pored mene natisnuli su se ostali posjetioci.
Dječica su se posakrivala između nogu, ljudi su negodovali, jer do maloprije, ništa nije ukazivalo na takav nemio vremenski preokret.
A onda se pojavio on.
S ogromnim kišobranom.
Onako kraljevski me izveo iz parka.
Pazeći da me ne dotakne niti kap.

Postoje tako neki ljudi
Kraj kojih ne možete pokisnuti
Njihovi dlanovi vežu oblake
Oni vide da ste Sunce
Pa je jedino što morate
Zasjajiti
Jače







Post je objavljen 26.07.2018. u 22:55 sati.