Proteklih dana, dok je Draga bila ovdje, često smo se prisjećali lijepih trenutaka u Japanu. Moj kutak uspomena za tren oživi sve što smo zajedno proživjeli.
Nastojao sam da u tom mom kutku budu sitnice koje pričaju svoje priče na svoj način. Dok smo šetali Japanom nisam razmišljao što kupiti za uspomenu, jednostavno bi se poneka sitnica sama zalijepila za srce. Tako u ovom kutku imam jedači pribor iz Boeinga: japanske štapiće i normalan pribor (metalni a ne plastični) s logom QatarAirwaysa. Na letu iz Dohe za Japan oboje se služi uz obrok. Tu je i kutija japanskih štapića kupljenih na Miyajimi, pa štapići iz nekog običnog restorana u kome smo uživali u jelu.
Kutija šibica kupljena u kafiću nakon obilaska Fushimi Inare o kojoj sam nedavno pisao. Na stolu je bila i kutija šibica jerbo je to jedan od rijetkih lokala u kojima se može pušiti. Sjećam se kako nas je konobarica gledala kada smo tražili da kupimo baš tu kutiju. Pa uspomene u staklu iz Kyota, Himejia, Miyajime ... Pivska čaša iz Hard Rock Cafea u Osaki
Drvene posude posebna su priča. Kada sam ih uzeo u ruku imao sam osjećaj da lebde u dlanu. Znao sam isti tren gdje im je mjesto ... Drvena pločica za oko vrata koja je zapravo dnevna bus karta u Nari. Moj papirnati ždral, uspomena na Hiroshimu.
Sitnice a srcu tako drage. Svaka sa svojom pričom