Zanimljiv fenomen različitosti između vanjštine i unutarnjega,
nešto poput "Izvana gladac, iznutra jadac" je kompenzacija duhovnog tjelesnim.
Priroda se također snašla te su tako ne rijetko
najljepše biljke otrovne, životinje koje opasno izgledaju, bezopasne.
Za razumijevanje i puninu treba prodrijeti dublje, koliko god to drugima izgledalo čudno.
U svojoj beskonačnosti razumiješ i prihvaćaš da su tempo i brzina kojima se krećeš
kroz život tvoji, kao što je tvoj život te nema potrebe
forsirati i žuriti.
Iako ti kroz život mnogi pružaju ruku, čak i oni koji ne misle poput tebe,
tu su da ti pokažu da je u redu slijediti svoj put, ali i prihvaćati tuđi.
Primijetit ćeš poglede, ali i znati, osjećati, vjerovati da su u tvojoj vjeri bezopasni.
Jakost spoznaješ u svom pogledu i poimanju dobroga u lošemu
ili lošega u dobrome.
Svjetlo ne vidimo bez tame, a da li nas zasljepljuje svjetlo ili budi mrak,
naš je izbor.
Krenimo od uzemljenja...
*za ovu priču nije žrtvovana niti jedna životinja kao ni njen dom.
Nakon susreta je svatko nastavio svojim putem.