Marketing
DVA LUDAKA
Ja sam tvoja tajna skrita u slovima
koje osim nas nitko drugi ne čita.
Ja sam savršenstvo u tvojim snovima,
žena koja te apsolutno ništa ne pita.
Ja sam sve što želiš. I više od toga.
Tu sam, ali ne remetim tvoga žića mir.
Ja sam inspiracija, poslana od Boga,
na praznoj stranici modrikasti leptir.
Ja sam ono živo, što pod kapkom vidiš,
bijeli početak koji se ništavilu pruža.
U tihoći moj si, u šutnji se ne stidiš
kad učim te kako iz ničega izraste ruža.
Ja sam tvoj pokret, tvoja misao, i djelo.
Sve što želiš, to sam. I više. Još više.
Ja činim da se crnilom protegne bijelo
i da tvoje srce divne pjesme piše.
Ja sam tvoj poticaj, koloplet misli u letu,
daska na mostu po kojem poskakuješ.
Ja ti nudim smisao u ovome šturom svijetu,
melodija sam koju u sebi osluškuješ.
Ti si moja tajna skrita u riječima,
gdje nam baš nitko ni za što ne sudi.
Ti si slatko snoviđenje, zrak u grudima,
i divno je, divno je… dok se pravimo ludi.
Mi smo dva ludaka na mističnome mjestu,
dvije blentave sanjalice, ali osobnosti jake.
I da nam uklone tračnice i cestu,
duše bi se pronašle usred pjesme svake.
Nitko ne primjećuje dva luda golubića,
slušaju, al ne čuju kome pjesme lete.
Dignu ruke, zaplešu ta otužna bića,
ne ćuteći dvije duše i u ludilu svete.
O, kako te jako volim, za tobom žudim.
O, kako te ćutim u smiraju dana.
O, kako sam sretna kada poludim
i kada me zanese mašta razigrana.
Dođi, moj pjesniče, dođi mi. Požuri.
Dođi, tajno moja, slatka, životvorna.
Dođi da me ne preuzmu razgovori šturi,
zbog kojih je glava teška i umorna.
Dođi mi u snove. Dođi, ne razmišljaj.
Poslat ću ti stubište od mekih oblaka.
Suđeno je. Moraš doći. Ta danu je kraj!
Ljubit će se opet skrito dva noćna ludaka.
Post je objavljen 25.07.2018. u 19:34 sati.