Marketing
DŽEPIĆ PLAVE BOJE
Zvončići i crvene kuglice na boru,
šarene lampice, vjenčići i jasle…
i želja da se priključim veselomu razgovoru,
da ne skliznem u uspomene, davno ugasle.
Uživam u zimskim, bajnim trenucima,
ali nešto sramno kuje neposlušni um.
Napeta sam, slutim da nešto ne štima,
jer me iz idile goni u sablasni podrum.
Duša hoće lebdjeti nad trepćućim gradom,
promatrati promenadu i kičasti hod,
ali um me gura u zagrljaj s jadom,
da me pjesma i za blagdan zabije u pod.
Opirem se, durim se… pa nestane snage.
Hrvam se s pjesmom, držim je za gušu,
ali stih me tjera ispod košulje drage,
da mi opet čarolija rominja u dušu.
Plavkasta košulja, s opojnim mirisom nota,
i sjećanje na ljeto koje u nepovrat ode.
Košulja plava oko čežnje se omota,
i nađem se u sferi nezamjenjive ugode.
Tvoje srce kuca tiho, obiteljskim batom,
uzdišem uz njega, sretna što sam tu.
Ne ćutim se raspikućom, nevjernicom, tatom,
jer sretna sam kad vidim da sretan si uz nju.
Ništa mi ne treba, sve imam sada,
jastuk od srca, toplinu romantičnog bića.
Kada legneš uz nju i zbliži vas naslada,
ja ostajem u košulji, tik ispod džepića.
Ti sutra ćeš ustati, čio sjesti za stol,
putem ćeš me privući, prisloniti na sebe,
a ja ću te milovati tamo gdje je bol,
tamo gdje te osim slave i samoća grebe.
Košulju plavu zamijenit ćeš bijelom,
ali ispod svih džepića lako se podvučem,
a ti uljeza osjećaš i srcem i tijelom,
i zauvijek me želiš u oćutu vrućem.
To nije svjetovno, to nije stvarno,
opire se svakom zdravome razumu,
ali svjetla grada ne djeluju čarno
dok plava košulja čeka u podrumu.
Pitam se zašto proklinjem nadahnuće
i žalim što blagdani tako brzo će proći,
kad mekane odaje ispod raskošne kuće
odaju da čuvstva su izvan moje moći.
Post je objavljen 25.07.2018. u 19:30 sati.