Za one koji nisu bili na satu zemjopisa Šolta van je škoj 9 nm jugo zapadno od Splita
Uz more su mista Rogač, Maslinica, Nečujam i Stomorska.
Ima i tri sela koja nisu uz more, Gornje, Donje, i ko bi reka, Srinje,
a između njih najveće, Grohote.
Prvi i zadnji put sam je posjetio odprilike
u vrime kad se s ponistre mogla vidit.
Pa rekoh, posli 30 godin, da je opet obađem.
A razlog više, da posjetim "starog blogera"
koji je odustao od ćorava posla.
Možda ga nagovorin da se vrati,
da ga pokušam "prebacit" na našu viru!!?
Ili će on mene nagovorit na svoju!?
Valun partije,
i za nešto manje od ure zalipili smo se za mul u Rogaču.
Ako zapuše bura, ko zna oćemo li se moć odlipit od rive!?
Prvo mi je na putu Srinje selo
di uz crikvu još uvik neko
stavi vijenac osmorici poginulih mišćana, .... partizana.
Dalje prema zapadu je Donje selo
gdje u centru dominira crkva,
i naša karakteristična arhitektura.
Tu je i kuća bratovštine sv. Martina
i na njoj, navodna, stopa sveca!
Na trgu, pored sv. Martina, lebde sjene 36-orice mišćana pod zvizdom petokrakom!
Prema sjeveru svraćam u Krušicu
mirnu valu
idealnu za odmor.
Na zapadnom kraju otoka
stižem u Maslinicu.
Mjesto sa sjenovitim oazama za osamu,
ili šetnju po rivi
pored starinskih dvoraca
ili uz crveno-bilo-plavu kućicu
i željezni kavez kao umjetničku instalaciju.
U sredini otoka je najveće misto Grohote, o čemu ću drugi put
Prva naseljena uvala prema istoku, Nečujam,
koju je posjećivao i živio u njoj Marulić,
a kasnije i Hektorović.
Dalje na istok, na hrptu otoka, ispružilo se Gornje selo
s crkvom sv. Ivana Karstiteja
sagrađenom donacijama viteza Bavčevića.
Nisu zaboravjena ni 23 mišćanina utkana u ovo ča imamo danas.
I na kraju, spuštam se u najistočniju uvalu, Stomorska,
misto maslinara
težaka
i ribara.
A sada, ..... kolo vodi turizam.
Post je objavljen 25.07.2018. u 11:03 sati.