Marketing
Sajgon, kapije i berlinske livade
Danas ću ipak za razliku od jučer nastaviti s malo ležernijim postom, spojiti par različitih tema, jer ipak sam po cijeli dan uglavnom na ulici, a ne da mi se previše toga selektirati i izbacivati.
Nije prvi put da smo jeli u vijetnamskom restoranu, ali ovo je prvi put u naglašeno sajgonskom, inače šarenilom boja na terasi, koje sam izbjegavao fotkati, vjerojatno jednom od najkičerskije uređenih u gradu. Jelo je bilo izuzetno ukusno, piletina i junetina, međutim nismo dobili očekivanu rižu ili neki drugi prilog, a na jelovniku nisu prilozi posebno označeni, uvijek nešto kvari inače dobar dojam.
Brandenburška vrata mi kao takva odavno nisu posebno zanimljiva, ali sam primjetio da mi tamo uvijek ujutro fotografije ispadaju prilično bistro, i zanimljivo, u koje god jutarnje doba dođem, a dođem čekajući otvaranje dućana, tamo se uvijek uslikavaju neke simpatične kosooke cure, tako je bilo i prošle godine, valjda spadaju u obavezne berlinske turističke suvenire.
Rijetko gdje čitam o poslovičnoj berlinskoj ležernosti, izraženoj i po zelenim površinama. I tu je jedna od razdjelnica što Berlin odvaja od ostatka Njemačke.
A sad idem dalje, vrijeme je ovdje dragocjeno, jedna stvar me naljutila, al to je kapitalizam, meni izuzetno odbojan lanac supermarketa Rewe je valjda kupio i s tržišta eliminirao Real i Kaisers, navikao sam u Realu kupiti izuzetno povoljno punjive baterije i pića, nema više, a nema ni u većini mojih još živih Edeka, osim nekih no name marki.
Post je objavljen 24.07.2018. u 10:05 sati.