S tobom u sobi, i sama u sebi.
Znaš, nikad nisi bio dio mene.
U intuiciji stvara se oprez
i biva detektor za nepoštene.
Doduše, katkad opalim po sumnji,
uvjerenjem da vazda pretjerujem
i da na ovratniku nema ruža
ako slijepoj duši povjerujem.
Ipak ustuknem, vratim ukradeno
i pustim da me naslonjač proguta.
Iz ambisa eko-kože promrmljam:
Kad je bezuvjetna, ljubav ne luta.
Korak od mene, a tako daleko.
Milo me gledaš, a ima te svugdje.
Još hladiš usne i smiruješ srce,
no tvoje su misli već negdje drugdje.
Namiguješ mi i grabiš telefon,
pa biraš broj, meni nepoznat.
Ustaješ, ravnaš košulju, kravatu,
i ovlaš bacaš pogled na ručni sat.
Bezobziran si. Kažeš da sam čudna,
da navratit ćeš… ako te zamolim.
Bezobzirnija sam. Zbogom, blentavi!
(Ne moraš znati koliko te volim.)