Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nebeska-frula

Marketing

PAPIRNATI RUČNIK

Ako me sretneš u raljama noći,
u klonuću uma, u šutnji srca,
ne stavljaj rosu u moje oči,
jer jutro otkriva tko noću šmrca.

Kad se u mislima veze prekinu
i svijest nestane iza kapaka,
kad se zvuci zavuku pod tišinu,
glava potone u dubinu mraka.

Tijelo te ne boli jer mrtvo je,
ni nečista savjest kosti ne grebe,
ali njegove sluge strašno se boje
da neće naći skrivene potrebe.

Lako ih pronađu jer sve uviru
u rane koje ne zacjeljuju;
u želje koje se danju opiru,
a obnoć sve do mene odjekuju.

Sada si još tvrđi, svojeglaviji,
jer plaše te osvetoljubive greške;
sad glumiš da si jači, žilaviji,
no, egu daješ zadatke preteške.

Bože, koliko mogu crpsti sebe
da bih shvatila tvoju opaku ćud!
Ipak, razmišljanjem doprem do tebe
i uvidim da se trošim uzalud.

Jer, govorili su da su te viđali
u gradu i da si s njom bio;
a mi smo urotnike ismijali -
ne, ti to meni ne bi učinio.

Onoga dana kad sam vas vidjela,
skupila sam krila i pala u jad.
Oćutjeh rasprsnuće sred tijela,
i bijes, jer lom je proizveo gad.

Dovukla sam se do stana prstima
tapkajući po hrapavoj fasadi,
a grdna kletva u slanim ustima
pomogla je da mi se tvoj lik zgadi.

Uvjerena sam se da nitko nije
ni veći ni manji od mene same,
i da ne trebam derutne kopije,
koje se mačistički skrbe za me.

Bio si svačiji… ni moj, a ni njen.
Bio si papirnati ručnik na stolu.
Danas si plačan, samotan, posramljen,
prepušten kajanju i stalnom bolu.

Prisjećaš se (nepomičnih očiju),
zajedničke slike um drmusaju;
a kad se nedjela o njih obiju,
iznutra te grijesi izjedaju.

Zato bježiš u postelju od trnja
da se odmoriš od sebe, od grižnje,
ali tad pravda pukne ispod prnja:
Plačeš jer si i ti rasplakao bližnje!

Tražiš me po skrovitim vrletima,
gdje vrazi kolo vode i čaraju.
Razvidno je, po tvojim trzajima,
da te umrtvljene oči varaju.

Ne volim te, ni u snu. Ne trebam te.
Odurna je i sama pomisao
da me dodirneš, jer zjenice pamte
da se svatko o tebe obrisao.

Ako se sretnemo u tvojoj noći,
u predaji uma, u šutnji srca,
ne stavljaj tugu u moje oči,
jer jutro otkriva tko noću šmrca.

Kad se na prozoru pokaže zornica
i spori se pokret vrati u ruku,
pred tvoj će pogled pasti pozornica…
i opet ćeš me tražiti u zvuku.



Post je objavljen 23.07.2018. u 23:33 sati.