Marketing
PODERANE MREŽE
Što osjećaš, dok čitaš ove retke?
Takneš li ikada prstima slova?
Dodirni ih, i diraš me. O, mili,
umirem na skliskome pragu snova.
I ti luduješ u osvit beznađa,
kad sunce pokreće umnu vrtešku,
a pred zrcalo stane podrtina
i zuri u kaznu za davnu pogrešku.
Boga moliš da dušu uskrisi
u poštenju i da bližnje poštedi
plama žarkih noći, kad odeš k njoj,
da ti mrtva ljubav srce odledi.
Na rubu noći mi smo dva pauka,
mučna kad sjeta širi oštre vriježe.
U obruču tuge, za plač pletemo
gordijski čvor i poderane mreže.
Pitaš se, pitaš, iako osjećaš
da pravo slutiš; nemir te prožima.
Nećeš doznati, zato pođi u san
i izvana pusti ključ u vratima.
Doći ću ti tiho, kada budeš sam,
napušten od svih, napose od sebe.
Samo prstima nježno takni slova.
Dirni ih, diraš me, i ja diram tebe.
Post je objavljen 23.07.2018. u 23:28 sati.