Sparan dan. Težak je i za umiranje,
jer, morala bih bar nešto pomaknuti.
Koristim oduzetost za poniranje,
u prošlost. Sjećanje smije koraknuti.
Korak, dva, i stop! Nešto se čudno zbiva…
Idem ti u susret, srce je u trku,
a krv ključa, ta lava neukrotiva -
cijeli svijet se vrti, il ja živim na zvrku.
Sjećanje korača do samoga kraja,
unatrag, odšetalo je na početak.
Srpanjska kljenut oduzima i zbraja
je li već tog dana počeo svršetak.
Pa ako i jest, nismo to htjeli znati,
jer, kako bismo suprotnost popravljali?
Ljubiš slatka usta, ali ćud ih oblati
i već smo na pozdrav sami odzdravljali.
Sparan dan. Težak je i za poniranje,
jer u ovoj prokleto vrućoj klijeti
isprovocirao si znoj, i živciranje.
Možda bi ipak bilo lakše umrijeti.