Pozdrav svim ljudima i onima koji to nisu ali se tako osjećaju.Kako se danas osjećate? Na mom otoku nije loše,još da se ovo vrijeme unormali gdje bi bio kraj. Kao otočanin,imam tu privilegiju da iz prve ruke kažem nešto o ograničenosti opcija u vidu nekih životnih avantura i rekreacije,ali ovaj osjećaj ipak ne mijenjam ni za što na svijetu. Dobro,poneka nula više na računu bi mi možda i promijenila mišljenje,no nije u šoldima sve. Ispričavam se što ovaj moj prvi tekst za blog nije pretjerano inspiriran i zanimljiv,napisan je s nogu i pod stalnim napadima naših ljetnih poznanika-komaraca. Inače,ovdje će se moći vidjeti kudikamo dublji i intrigantniji sadržaj koji će biti popraćen pokojom fotkom. Ovo je klasično probijanje leda,hvala Bogu,imam još prostora za poboljšanje blogerskih vještina budući da jedva imam dovoljno godina za vozačku dozvolu,položit ću uskoro,svega mi!! Moj otok mi je nepresušan izvor inspiracije i iako se možda pojedini tekstovi i neće u potpunosti odnositi na njega,sam pogled na sav taj pejzaž daje dovoljno energije i motiva za doslovno sve. E sad ću se lijepo svima zahvaliti koji su odvojili par minuta da pročitaju i pokušaju shvatiti ove plodove mojih nejasnih i za sad neisklesanih misli. Odoh ja prošetati do rive da pogledom prema horizontu ispratim ovaj iznenadno-inspirirajući dan.
Post je objavljen 23.07.2018. u 19:49 sati.