Čudno je ovo ljeto. Kišovito, hirovito. Bljeskaju munje noću, pa utihnu i one i gromovi, a onda rominja po krovovima i olucima sitna uspavljujuća kiša. Po danu lovimo sunce gdje god stignemo, jer ga ne možeš ovog ljeta bilo gdje naći: dok vozimo bicikle skinemo sunčane naočare, jer nam fali njegov sjaj, u autobusima biramo sunčanu stranu sjedala, biramo mjesta za kavu gdje će nas milovati i ljubiti sunce, jer ljeto je ovo čudno, kišovito. Hirovito.
Bla, bla bla. Mogu o ljetu napisati bilo što. Mogu biti ljeto mogu ga učiniti mirisnim i vrelim. Mogu ga poput lubenice slomiti svojom štiklom. Mogu ga učiniti našim ljetom, mogu ali ne mogu.
Želim da plutam poput barke jedno ljeto. Samo voda ja i plavo.
Hirovito.
Post je objavljen 23.07.2018. u 12:05 sati.