Moja Prva vam je prava ženskica. Baš odgovara onom tipičnom klišeu koji se pripisuje izrazito ženskastim osobama.
Recimo, obožava cipele svih vrsta. Ljetne, zimske, sandale, otvorene, zatvorene... Dovedite je u dućan s cipelama i prvo prema čemu će se zaletjeti su štikle. Ženska je čak uvjerena da ih ona može nositi. Meni je prvi put uzela jedne sandale na petu iz ormara neposredno nakon svog trećeg rođendana i navukla ih na sebe.
- Prva, ne možeš u tome hodati.
- Mogu, mama, mogu.
- Ali Prva, ove cipele su ti prevelike. Puuuuno prevelike.
- Nisuuuu.
Mislite da nije uspjela napraviti koji korak unatoč tome što ona nosi broj 26, a ja 39? E, pa varate se. Je, odustala je nakon tri koraka ali, da vam budem iskrena, ja tako nisam znala hodati u štiklama ni sa svojih 17. U toj dobi ona će se vjerojatno već u štiklama penjati po ljestvama i preskakati prepone na atletskoj stazi. Ona o-bo-ža-va štikle. Jer želi biti 'kao Minnie (Mouse).'
U cipele je, bez sumnje, bila zaljubljena još kao beba, prije no što je prohodala. TAJ osmjeh kojeg je imala na licu kad je dobila prve ne može se fejkati. Nema šanse.
Obožava i šoping, a to definitivno nije naslijedila od mene. Ja se šopinga užasavam. Sve preko 15 minuta me umara i u meni stvara nesavladivu želju da od svega odustanem i negdje sjednem na pivo. Mala frajerica istinski uživa u biranju haljinica, suknjica, šeširića, raznih modnih dodataka... Nije joj tlaka ni presvlačiti se u kabini. Presvuče se, vrti se oko svoje osi pred ogledalom da vidi što joj bolje pristaje, uspoređuje više komada odjeće, gleda kako pašu boje... Da je u svemu tako strpljiva, postala bi jednog dana budistička redovnica.
Općenito rečeno, ogledalo je njen najbolji prijatelj. Gleda se u njega svaki put kad se presvuče, pa makar i u pidžamu za spavanje, kad se skine prije kupanja, prije odlaska u vrtić, prije izlaska u kvartovski parkić, prije odlaska na plac ili na izlet.. Ponekad nabaci i neku frazu od koje svi ostanemo paf poput:
- Moram vidjeti kako mi u ovome izgleda guzica.
Ne. Mi doma tako ne govorimo. Ozbiljno.
Obožava nositi nakit i šminkati se – dječjom šminkom, kao i ići frizeru. Tako mi se jednom prilikom obratila kranje ozbiljnim tonom:
- Mama... ja moram ići na šišanje.
- Dobro, Prva, nazvat ću tetu frizerku pa ću joj reći da ćemo ove dane doći. (Zbilja joj je trebalo malo odrezati šiške).
- Ali mamaaaa, ja moram SAD otići k njoj.
- Prva, znaš da tetu frizerku treba nazvati i dogovoriti se s njom kad možemo doći... - Ali mama, ja ne znam kako ću OVAKVA u vrtić...
Istu frazu ('Ne znam kakva ću ovakva u vrtić') koristi i kad zabrije da joj se MORAJU nalakirati nokti. Ajde, barem tu strast dijeli i s drugim curicama u vrtiću pa nije jedina...
Da me pitate na koga je takva, nemam pojma. Utjecaj okoline definira stereotipe u spolnom ponašanju? Nah... da je tako, ona bi nosila samo traperice, a štikle bi prvi put navukla tamo negdje od dvadeset i neke, i to samo onda kad je netko odveze autom i iskrca tik ispred fensi restorana.
A i ne znam kako u tu gender-ideologiju uklopiti činjenicu da se voli igrati autićima i bagerom... Neke se cure jednostavno rode kao – cure. Drugog objašnjenja nema.
Post je objavljen 23.07.2018. u 10:54 sati.