Natjerati Prvu da ujutro ustane na vrijeme i spremi se za vrtić živa je muka. Nije da mala ne voli ići u vrtić. Štoviše, voli jako. Samo ne voli ustati onda kad njen otac i ja želimo da ustane.
6:30.
- Malenaaaa... probudiiii se.... moramo u vrtiiiić.
- NE! – to njeno 'ne' je barem deset puta oštrije od onog famoznog odlučnog 'ne' Tita Staljinu i obvezno je popraćeno pokrivanjem dekicom preko glave, čak i ako je vani plus 30.
I Napoleon je odustao u Rusiji. Tako i mi odustajemo od daljnih pokušaja na neko vrijeme.
6:40.
- Malenaaa... ajmo ustatiiii... – oprezno mičemo dekicu s nje.
- NEEEE!!! – vraća dekicu uz klingonski poklič.
- Ali moraš se spremiti za vrtić...
- Neću!
6:45.
Sada je već vrag odnio šalu, dekica se naglo povlači s nje.
- Ajmo, Prva, ustaj, ti moraš u vrtić, mama i tata na posao!
- Ali ja ne biii...
- Bi, bi. Idemo...
- Evoooo... – ovo 'evo' zvuči kao 'odjebite i maknite se naredna tri sata od mene'.
6:50.
- Prvaaaaa... ustaaaaaj!
- Dekicu i crtiiiić... – konačno pristaje ustati, ali samo ako s njom ide njena dekica i ako joj upalimo crtić.
- Može dekica ali bojim se da sad nema više vremena za crt... - CRRRRRTIIIIIIIIIIIIIIIIĆ!!! – stanom se para urlik kojeg vjerojatno čuju negdje do Jastrebarskog.
Kako nam se ne dovlače policija i socijalna služba u kuću panično tražimo daljinac i palimo crtić. Obično je to Mickey Mouse. Ona se lijenim koracima dovlači u dnevnu sobu.
- Ideš piškiti, Prva?
- Ne. Crtić.
6:51.
- Mamaaaaaa.... piškiti.
- Odi u kupaonicu.
Odlazi. Vraća se gledati crtić. Slijede diplomatski pregovori više razine koji je trebaju natjerati da se na vrijeme umije, počešlja i odjene. Na očajničke apele kao što je 'mama i tata neće stići na posao pa neće više dobiti kune pa neće imati čime platiti tvoje sokove i bombone' ne reagira. Hladna ko špricer. Ko Rakitić pred pucanje jedanajsterca. Ne reagira ni na 'nećeš stići na doručak u vrtiću pa ćeš ostati gladna'. Ono što eventualno pali je: 'Nećeš jesti skupa s Jakovom.' Jakov je, naime, njen fatalni trogodišnji muškarac. Takvo što je već trgne pa pristane odjenuti se.
6:55.
- Mama, ja sam gladna. Ja bi jaje.
- Ali Prva, dobit ćeš doručak u vrtiću.
- Ali glaaaaadnaaaa saaaam. – slaže izraz lica 'slatki mačić kojeg svi žele šerati na Fejsu'.
6:58. Počinje jesti tučeno jaje.
7:20. Završava jesti jaje. Ja sam u međuvremenu već na rubu infarkta jer mi je u tom trenutku jasno da je jedini način da stignem na vrijeme na posao koji se nalazi na drugom kraju grada teleportacija. Živce skupljam metlicom s poda.
- Mama, gotova sam!
- Bravo, dušo! Idemo sad! IDEMO!!!!
- Evooo...
7:25.
- Prva, moramo krenuti.
- Ali mama, ne mogu OVAKVA u vrtić...
- Prva...?!?
- Pa nisam se našminkala – od moje tete je na poklon dobila set dječje šminke u koji se zaljubila. Sadrži osam boja sjenila, dva rumenila i četiri ruža. Inače ga koristi samo za 'svečane' prilike kao što je njoj odlazak na Dolac, ali tu i tamo zabrije da ne može u vrtić nenašminkana. Valjda da je Jakov ne bi vidio 'onakvu'.
Ni ne pomišljajte na to da ćete je natjerati da ode u vrtić bez šminke ako ona odluči da će se šminkati. Neće ići.
7:26.
Ona se šminka.
7: 30. Konačno krećemo. Ona najedena, počešljana, našminkana i zadovoljna, ja izmorena. Ajde, sad imam nekih 40 minuta vremena da smislim ispriku u uredu. 'Moja trogodišnja kćerkica se htjela našminkati' nekako ne djeluje uvjerljivo...
Post je objavljen 23.07.2018. u 10:53 sati.