Evo da počnem jedan zapis na blogu bestidnim klikbejt naslovom. Bit ću ipak toliko korektna da ću ovdje fakat pisati o sisama. Kad si u drugom stanju, a posebno kad kreneš dojiti jednom rođeno dijete, narastu ti sise. Ako inače spadaš u kategoriju 'malene' ili 'prosječne' – ovo drugo krasi moju malenkost – onda se ozariš na ideju da konačno imaš sise kako treba. Pa ti padne na pamet kako ćeš dijete dojiti do prvog srednje samo da zadržiš te sise. Bez brige, prođe te taj poriv na vrijeme.
No ajmo redom. Kad sam prošli tjedan bila u rodilištu, nakon rođenja Druge, u svojoj sobi za četvoro, svaki put kad bi jedna od mojih cimerica izvadila sisu da podoji svoju bebu, osjećala sam se kao da sam na setu niskobudžetnog pornića. Te tri žene nemaju sise. One imaju si-se-ti-ne. I sad, ako si u kategoriji 'prosječne' kao ja čitaš ovo, klimaš glavom i misliš 'suosjećam jer su tvoje najmanje'.
E, pa ne moraš. Od sve četiri, ja jedina nisam imala problema s dojenjem. Sisatoj broj 1 nikako nije htjelo procuriti mlijeko. Sisatoj broj 2 je mlijeko procurilo ali ju je beba toliko navlačila za bradavice da je sirota žena zaradila bolne ozljede na njima u roku od prva 24 sata. Sisata broj 3 se, pak, užasno dugo mučila dok je uopće našla položaj u kojem će se njen sinčić dojiti bez pomoći medicinske sestre. Eto. Toliko o teoriji da muški intuitivno kuže što će sa sisom.
Druga je stvar shvatila za nekih 30 sekundi, otprilike kao i Prva neke tri i pol godine ranije. Inače, da, istina je da je sisanje urođen instinkt. Sad ću ti se malo hvaliti poznavanjem nebitnih detalja koji eventualno dobro dođu za kviz: sisanje je prainstinkt koji se razvija još dok smo fetusi i to je ujedno posljednji prainstinkt koji nam ostaje. U slučaju da bolesnik od Alzheimera nekim čudom doživi posljednji stadij svoje bolesti u kojem su mu odumrli svi organi, posljednje što će raditi, na automatiziranoj razini, bit će – sisanje. Pacijenti u komi – sisaju. Dakle, nemoj se usrati od straha ako, nakon što rodiš, staviš bebu na sisu, a ona nema pojma što bi s njom. Naučit će, i to brzo, i neće ti umrijeti od gladi. U to me je uvjerilo vlastito iskustvo sa svoje dvije bebe te promatranje rodilja oko mene.
Računaj samo na to da na početku moraš malo potaknuti bebu. Gurni joj cicu u usta, ako treba, malo jače. Ne, neće se ugušiti. Mora otvoriti usta, njima obuhvatiti cijelu bradavicu i onda ih priljubiti uz nju. Ako čuješ cmakanje, nije dobro. Ne smije nastati vakum. Nikad nećeš osjetiti da mlijeko curi iz sise, samo da dijete vuče. Da, da, da, SIGURNO ćeš skužiti da vuče, to te ne mora brinuti.
U štreberskim priručnicima veli otprilike ovo: novorođenče će biti na dojci oko 20 do 30 minuta, onda će podrignuti i spavati naredna dva do tri sata. Zaboravi. Svaka beba je priča za sebe. Moja Prva funkcionirala je ovako: na jednoj sisi bi bila oko pola sata, onda bi na drugoj bila još nekih petnaestak minuta, onda bi podrignula, zaspala, pustila da je odneseš u zipku i bio si na miru neka dva i pol sata. Druga je u stanju satima biti na cici. Deset minuta vuče ko luda, onda popusti. Pa je pokušaš skinuti sa cice jer misliš da je gotova. Onda ona opet povuče ko da sutra ne postoji. Pa vuče neko vrijeme. Pa opet popusti. Pa je ti opet pokušaš skinuti. Pa ona ne da... I tako zna satima. U međuvremenu se još barem dva puta ukenja pa moraš prekidati dojenje jer gospodični smeta imati bilo što u peleni. Uglavnom, maraton. Kad konačno zaspi, na miru si oko dva do tri sata.
'Dijete Vam ne smije biti toliko na cici', veli mi patronažna. 'Je, skini je ti sa cice', mislim ja u sebi. Drugoj, naime, cica nije samo hrana već i utjeha. Da, da, svakom djetetu je cica utjeha ali njoj je cica STVARNO utjeha. Ta voli cice više od pokojnog Hugha Heffnera. Ona ŽIVI za cicu. Voli piti mlijeko iz nje, voli se maziti o nju, voli zaspati na njoj... Daj joj cicu i dao si joj cijeli svijet.
Zato ja sada znam kako je osobama koje imaju samo jednu ruku. Na jednoj mi visi Druga sa cicom u ustima, drugom kuham ručak, točim Prvoj vodu, sok ili mlijeko, hranim mačku, brišem prašinu, vučem usisavač po stanu, zalijevam biljke na terasi, perem umivaonik, stavljam posuđe u suđericu, mazim Prvu i igram se s njom... Čovjek ne bi vjerovao koliko toga se da napraviti jednom rukom. Uz malo više napora, ali ide.
Drugu, jasno, to ne impresionira. Njoj je glavno da se najede i utješi, i to je to. I ti to znaš. Na kraju dana obje ruke te bole za popizditi, bradavice moraš namazati Purelan kremom – upamti taj izraz: Pu-re-lan – spava ti se ko nikad i u životu i znaš da su ti se planovi za taj dan potpuno poremetili, ali nekako te nije briga. Klinka ti je jela, i to ti je najvažnije. I već sad znaš da će ti to biti najvažnije i kad bude imala trideset. I tješi te što su ti barem na neko vrijeme cice zadovoljavajuće veličine.
Post je objavljen 26.07.2018. u 10:48 sati.