- Tata, ajde me vodi na piće – obratila se nedavno Prva mojoj snažnijoj polovici.
- Dušo, ne mogu sada. Imam puno posla, a i nemam novca za piće.
- Imaš novca! Vidjela sam da u novčaniku imaš plave kune. To ti je dosta za piće. Vodi me.
Jasno, morao je kapitulirati i odvesti je u kvartovski birc. 'Plave kune' su, usput rečeno, novčanica od pedeset kuna. Mala mustra zna da se time mogu komotno platiti barem dvije cuge. Od tog dana muž skriva od nje svoj novčanik. Bili smo uvjereni da će taj dan nastupiti tek kad bude imala negdje 11, 12 godina. Došao je s tri.
Kad čovjek vidi koliko to dijete voli ići na piće, pomislio bi da su ga odgajali Vladimir Šeks i Amy Winehouse. Posebno voli ići u kvartovski kafić, na samom kraju naše ulice. Ruku na srce, voli ga zbog ljuljački i tobogana koji se nalaze u sklopu terase kafića, ali voli ga i zbog same činjenice da tamo može sjesti i naručiti piće.
Da, ona sama naručuje. Ponekad 'sok od jabuke', češće Cedevitu, obično onu 'narančaste boje.' Ako čvrsto odluči, naručit će ne samo za sebe već i za vas.
- Gospođo, što ćete Vi? – naivno će konobarica.
- Mama će isto Cedevetu. Narančastu. – Prva prekida sve dileme.
Pokušaji suprotstavljanja su uzaludni. Pijem Cedevitu i točka.
Prva ima vrlo definiran koncept ponašanja na piću. Na piću se 'pije i razgovara'. Ona točno zna tko, kada i kako. Čak je spremna i pozvati škvadru na cugu. Veli tako ona meni tijekom jednog od naših odlazaka u kvartovski birc dok smo sjedile 'kao cure' (čitaj: prekriženih nogu).
- Mama, ja bih odvela prijatelje iz vrtića na piće.
- Zbilja. A koga bi odvela?
- Evu, Jakova, Lauru i Mateja.
- O, pa lijepo. I gdje bi došli?
- Paaaa ovdjeeee!
- Okeeeej. I što bi onda radili?
- Pa pili i razgovarali, kao i svi drugi na piću. (Dobro jutro, Šerloče Mama).
- Što bi pili?
- Cedevitu.
- Ali, Prva, možda bi netko htio popiti nešto drugo...
- Ne!!! Svi bi pili Cedevitu. (Ovaj... OK, moj mali Napoleončiću.)
- A ja bih tu bila s vama?
- Ne. Ti bi išla na posao.
- Bi li onda neka druga mama bila s vama i čuvala vas?
- Ne. Mi bi bili sami.
- Ali Prva... pa ne možete biti sami, vi ste još maleni.
- Pa mamaaaa... pa znamo piti i razgovarati. (Ajde ti obori taj argument. )
- A znaš li ti što ti treba da možeš odvesti ekipu na piće?
- Naravno da znam. Trebaju mi kune. (Opa! Zna! Sunce koje pametno.)
- A tko će ti dati te kune?
- Pa ti.
- A zašto misliš da ću ti ih ja dati?
- Pa zato jer moram platiti piće. (Oborena sam definitivno).
Svoju priliku da izvede škvadru iz vrtića na cugu još, jasno, nije dobila. Ali, bez brige, i dalje je čvrsto uvjerena da to može. Štoviše, ona i njena prijateljica Eva uvjerene su kako bi se nakon tog pića njih dvije mogle upustiti u šoping. Ne sumnjam da znaju što bi kupile.
Post je objavljen 25.07.2018. u 10:43 sati.