Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zekozeko

Marketing

Rumunjska

20.07.2018.

Rijeka - Temišvar (740 km)

Dugo očekivani put u Rumunjsku opasno se približio. U četvrtak strka oko spremanja, organiziranja logistike i završne pripreme oko motora i plana putovanja. D. kaže da krećemo u 4 u jutro jer se očekuju vrućine, a pred nama je dugi put. Naravno da njurgam, prerano mi je dizati se u 3...ne znam bi li uopće išla spavati, ali on je tvrdoglav i pili po svom.
Petak u jutro budimo se nešto prije 6 ( ipak mu se nije dalo :) ), brzinsko spremanje i u 6 i pol spremni i uzbuđeni krećemo u novu avanturu.

Put do granice sa Srbijom je proteko super i relativno smo lako podnijeli te kilometre, djelom jer je autoputom lakše voziti, a djelom jer jedva čekamo doći na cilj. Kroz Srbiju autoput do Beograda užasno loš, a s izlaskom s autoputa ceste su sve lošije. Na jednom dijelu oko Pančeva cesta je crvena...crveni asfalt.
Tražili smo neko mjesto za jesti i od nekoliko mjesta uz cestu moj muž odluči skrenuti 200-tinjak metara s glavne ceste na Acin ranč. Mjesto simpatično puno zelenila, sređeno. Dočekala nas je baba na parkingu...pitamo radi li restoran, kaže da radi. Naručili smo sok i tražili meni, a ona ponudi čevape ili na brzinu belo meso jer kuhinja baš ne radi, oni su više za svatove i tako. Bili smo luuudi, a onda ipak...na odlasku lik nije htio da platimo sokove, Aco vjerojatno! :)
Na granici s Rumunjskom gužva, vruće, ali kad D. prešiša cijelu kolonu brzo dođemo na red. Granični prijelaz je koma, star, neodržavan, prljav. Na Rumunjskoj strani puno bolji, policajac nas traži saobraćajnu :) i sve zapisuje, provjerava.




Putem smo prošli nekoliko sela koja su nas i iznenadila, očekivali smo čak i gore. Ukupno gledajući vrlo je loše, ali znajući da su tek 1989. oslobođeni komunizma i to ustankom/revolucijom protiv diktatora Nikolae Ceaušescu koji ih je maltretirao desetljećima. Nije dozvolio da temperatura u kućama bude preko12 stupnjeva, a mogli su se grijati samo tijekom dana, obitelj je smjela kupiti 5 jaja mjesečno i još puno takvih i sličnih glupih zabrana i zakona je Čaušesku provodio uz pomoć policije i vojske. Niti njegova žena Elena nije bila nimalo milostiva, zaključila je da ako ljudi jedu friški kruh onda ga mogu više pojesti jer im je fino, pa je naredila da kruh stoji jedan dan u pekari prije prodaje ljudima, kako bi im više trajao. Imala je četiri razreda osnovne škola, a sve diplome i doktorati prikazivani su narodu. Nije ni čudo da su ih oboje pogubili 1989.
Danas je zakonom zabranjeno veličanje Čaušeskog i njegove politike.

Dolazak u Temišvar oko 5 popodne, temišvar je treći po veličini grad Rumunjske i jako se vidi trud i napredak grada, parkovi su lijepo uređeni s cvijećem, ceste uredne, zgrade se polako obnavljaju...grad živi i razvija se. Najveći problem im je struja, te žice su grozne, zapetljane, previše ih je...katastrofa. Kasnije sam vidjela da je tako kroz cijelu državu pa sam se nekako i navikla.




Velik problem cijele države su psi lutalice, pitomi su i miroljubivi, ali prljavi i jako zapušteni, a te tužne okice gledaju milo...uf. U temišvaru smo vidjeli skupinu od tri psića kako prelaze veliku cestu, jedan mali crni simpatični ih je predvodio, a ostali su hodali za njim kao djeca za mamom...slatki su bili.

Smjestili smo se u hotel u centru koji ima ograđeni i čuvani parking (jedva pronašli takav) jer je ovaj moj sav u strci oko motora, stavio je i dva alarma :) NNNI (ništa nas ne smije iznenaditi).
Večerali smo fino u jednom malom restorančiću na starom gradskom trgu.






21.07.2018.

Temišvar - Curtea d' Arges (cca 420 km)

Prognoza je loša, kiša naredna tri dana. Nakon kalkulacije i rekalkukacije rute donosimo zaključak kako je danas još vrijeme ok i da trebamo na Transfagarasan.
Cesta je koma do uključenja na autoput koji je nov i super je. Vrlo brzo izlazimo s autoputa jer dalje nije izgrađen iako je upisan na navigaciji.
Na kraju mi je drago da smo se vozili nekakvom magistralom jer smo svašta vidjeli. Kao prvo...cesta je grozna, na rupe i grbava, poneka ciganska zaprežna kola usporavaju promet. Svaki drugi auto je Dacia...možda zato sto se proizvodi u Rumunjskoj.
Ciganska naselja...ne znam šta bi rekla jadno, prljavo i smrdljivo, zapušteno, ali su kuće ipak od cigle i ograđene.
Krave i ovce pasu uz cestu pa s vremena na vrijeme prošeću po cesti dok se kokoši strogo drže podalje.
Psi lutalice spavaju unaokolo, pokojeg udari auto pa danima trune uz cestu, smrad je neopisiv.



Zemlja je dosta obrađena, najviše sade suncokrete i kukuruz, a ima i krumpira. Koriste stajsko gnojivo pa se primamljivi mirisi šire svuda.
Priroda je predivna, u daljini se naziru Karpati.

Ponovno se uključujemo na autoput, napokon! Prolazimo pored Sebeša pa slijedi Sibiu, gdje ćemo ručati. Malo veći grad pa je odmah i kulturnije, ovdje ima i trgovačkih centara, cesta je ok. Stali smo u kaubojskom restoranu na odličan steake, odmorili i krenuli dalje prema Cartisoari od kuda kreće Transfagarasan - DN7C.




Cesta do 2000 m nadmorske visine preko planine Fagaraš je spektakularna, stvarno smo uživali. Uz cestu potočić s kaskadama, okolo zeleni pašnjaci, ovčice, konji, a iznad visoke planine. Nestvarno!
Uopće me ne čudi da su ovu cestu proglasili najljepšom cestom na svijetu.








Pri vrhu je dosta gužva, mnogi ljudi idu s autima do samog vrha, a i preko. Nevjerojatno mi je da i autobusi prolaze tom cestom, ali stvaraju nevjerojatan čep. Sreća da smo na motoru i sreća na vozač nema strpljenja čekati pa pretiče cijelu kolonu po lijevoj strani, ubacuje se desno kad naiđe autobus i to je to...par minuta straha i eto nas na vrhu.
Ovdje je postavljeno puno štandova ( gužva je djelomično zbog njih i zbog nedostatka parkirališta) na kojima ima svega od pancete i kobasica do suvenira i odjeće. Kupili smo nezaobilazni magnetić.