Marketing
KAD ČEŽNJA ŽUBORI
Ponekad, noću, kad umorna legnem
i jastuk svileni lice mi zazebe,
tad tihi vjetrić zanjiše mi krila,
iz predvorja snova poletim do tebe.
Ponekad, noću, kad čežnja žubori,
poželim da budem tvoje tame vila,
da ispletem bajku od bisernih nota
kad šapneš mi nježno: Volim te, mila.
Ponekad, noću, kad mjesec je krvnik,
olovne kapljice poteku niz lice,
do usana vrelih što tišinom ćute
jecaje i suze zatočene ptice.
Ponekad, noću, dok opiru se snovi,
pitam se da l´ i ti budan snivaš,
sklopljenih očiju u postelji srama
nečujnim glasom ime mi dozivaš.
Ponekad, noću, kad zlatni dvor usne,
samotna kraljica tiho se prikrada
do grješnih odaja baršunastih zida
gdje ti si život, jučer, sutra, sada.
Post je objavljen 22.07.2018. u 23:53 sati.