Ne bijaše primjereno
dičiti se podvizima,
al tvoja se čitka pamet
iz konteksta izuzima.
Oprostit ću (Bog to hoće)
što ti savjest obraz nema,
pa okruni nevaljalo,
jer to iziskuje krema.
U trci na duge staze,
ne traži se iskaznica.
Bit ću uzor naraštaju
poštenijih spomenica.
Bit ću granit povrh znanja…
Svaki kristal tužna rima.
Bit će brušene u ljeto,
glancane kad dođe zima.
Bit ću ono što ti nećeš,
jer se duše prepoznaju
kad kroz vrijeme pjesma dođe
istom bolnom osjećaju.
Kad ko kljuse život klone,
kad me zgazi novo doba,
čovjek koji dušu ima,
zastat će kraj moga groba.