Dočekat ću te na periferiji dana,
izvan okolnosti, u srcu alter ega.
Potraži me, mili, u zatišju, u sutonu -
ja podižem oluju kada sit si svega.
Zaboravi jutra, ceste bez nogostupa,
galamu i prijekore, otkucaj motora,
nerazumljive misli, nezavidna djela…
zahtjevne slabiće u urnama furora.
Zaboravi gromače u pužnicama -
to surovi su bogovi, ne čuju tvoj krik.
Šepure se moćnici po ulicama,
a svaki je od njih privremeni putnik.
Doći ćeš. Uvijek dođeš. Ne trpe fušeraj.
A tebe iscrpljuje bijeg od biljega.
Ulaziš u sebe, isključiš javnu rasvjetu
i predaješ se struji skritog alter ega.
Kada zadrijemaš, tu sam da te umirim.
Vučem te u središte, predajem viru,
i premda te umaram, dižem i spuštam,
znam da uživaš u sporednom svemiru.
Kada raširim ruke, zapušu vjetrovi,
ali ne dam da išta na tebi mijenjaju.
Želim da te miluju, razmrse ti kosu
i do jutra njišu u mome zagrljaju.
Zorom, u tišini ispijamo kavicu,
(sijamskome duhu nove borbe predstoje).
Na izlazu kažem, a samo ti čuješ:
Vrati mi se prije noći, savršeno moje.