Neću govoriti. Sve o meni znaš…
odakle sam krenula i kamo ću.
Al ne znaš da se lucidnost topi
kada me čežnja vraća u samoću.
Svako se jutro budim gdje me nema,
jer nije duša tamo gdje je tijelo.
Ni kad je jurilo za savršenstvom,
dalje od tebe nije me odnijelo.
Smij se, i kaži da haluciniram…
al vlažna si vata na ustima.
Grlo je suho, puca i ljušti se
jer okrećem leđa događajima.
Prekrivač, napunjen sipkim paperjem,
ispod kojeg ˝danas˝ sutra bit će prah,
bio bi podnošljiv kad bih uspjela
zadnjim udahom udahnuti tvoj dah.