Što si mislio kada si rekao –
˝Dobit ću puno, ako tražim više˝.
Zvonki je glas do mog sluha tekao…
sumnje poput crva izmigoljiše.
Gmižu bezglavo, vrte se u krugu,
tražeći novu Kiplingovu slugu,
u skučenome, sluzavom okrugu.
Zašto razmišljaš samo o dobitku,
kada bi pažnja usrećila i nju.
Ni tada ne bi bio na gubitku -
ona bi te voljela… kao svetinju.
Njezin si ideal, uzor, i fetiš,
ali bahatošću oboma štetiš.
Ti se isključivo sebi posvetiš.
Kada je zatražila nemoguće?
Nikad! Ipak se penje uz strminu.
Požrtvovno nogavice zasuče,
krijući novu, svježu brazgotinu.
Boginja, koja snuje tek jednakost,
osjeća se kao nepoželjan gost,
dok ti za bezbožne prostireš most.
Kako li je živjeti ispod kože
i čitati jedinstveni rukopis,
kad tvoja pamet shvatiti ne može
da za te ga je načrčkao Narcis.
Crveni potok - iskrivljena slika,
uz spletke potkupljivih doušnika,
i ekstaza, kad se sastaje klika.
Tko si ti? Kada se svjetla ugase
i kada utihne svirka poganih…
tad nemaš izbor, susrećeš užase,
u samoći, u svijetu otpisanih.
Kiplingovu slugu glasno dozivaš,
jer tijelo u kojemu sam prebivaš,
pretijesno je da se u njemu skrivaš.
Gdje je tvoje mjesto, najzad se pitaš.
Pokreni se, daj se ne prenemaži.
Baš nema potrebe da dugo skitaš…
poželi sreću… i ljubav potraži.
Naći ćeš je pod oblutkom tišine,
u dolini nježnosti, i punine,
u mirisu čistoće, i istine.