Evo ga, sjedi za radnim stolom. Uvijek kaže da mu pravopis ne leži, to već znate. A leži mu, samo mu ponekad pobjegne neka preduga rečenica koju onda lako rascijepim na dvije. Tko? Ti rascijepiš? Tko si ti njemu i nama? Tišina! Zanijela sam se. Nastavimo s pričom.
Sada vidite da odlazi do kuhinje, pali pećnicu i računa koliko će mu vremena trebati da napravi ručak. Sve je isplanirao, sve je spremno i može se vratiti pisanju. Ne razumijem zašto želite znati sve ovo. Na kraju smo sve stigli. Ispričavam se, uvijek zaboravim o kome pričam.
Pogledajte u idućem trenutku kako leži van sebe na krevetu. Lijepo se vidi gdje je i koliko udaljen od tog mjesta leži. Netko trči iz sobe u kupaonu, nije važno, ne gledajte dalje. Dosta priče za danas. Ionako samo sjedite pred prozorom i psujete na prolaznike, osobito one s psima. Kako da budemo sretni u ovakvom susjedstvu? Saberite se pobogu.
Post je objavljen 22.07.2018. u 19:54 sati.