Marketing
Basket u Zaostrogu: Zlatno doba druženja uz more
Basket u Zaostrogu: Zlatno doba druženja uz more (od Despota do Arapovića)
U danima kada SP u nogometu dominira stranicama svjetskih medija, ljeta 2018. a Hrvati sebe (po mom sudu lažno) redefiniraju kao nogometnu naciju, ova priča ide u malu sredinu uz more, zvanu Zaostrog, gotovo pedeset godina u prošlost.
Internacionalni Zaostrog
Zaostrog je mjestašce pored grada Makarske, znano po Franjevačkom samostanu, kojeg je proslavio Andrija Kačić Miošić (učitelj Hrvata u mnogo vidova). Znano je i po skladbi Zabranjenog pušenja iz vremena Novog primitivizma (80-ih) i svima znanom stihu. Znano je po svojoj predivnoj prirodi, značajnoj arhitekturi (uglavnom sakralnoj), znamenitim ljudima, ali i po jednom fenomenu, basketu uz more na igralištima SRC Partizan (danas naziva Bossina) od 1970 do 1992 godine.
Početak internacionalnosti Zaostroga svrstavam uz nekoliko događaja oko okrugle godine 1970. Veliki potres 60-ih natjerao je stanovnike mjestašca, tik uz Biokovo, da se sele južnije (što bliže moru). U isto vrijeme, tih se godina počinje graditi i Dalmatinska magistrala. Ta dva događaja su kameni temeljci turizma u Zaostrogu. Većom cirkulacijom ljudi, mjestašce je dobilo na živosti, događaju se mnoge aktivnosti za domaće i strance (ne nužno samo preko ljeta), a jedna od tih legendarnih aktivnosti jest basket u Partizanu.
Basket u Partizanu
Bilo je mnogo amaterskih, profesionalnih košarkaša, koji su prodefilirali, zaigrali na tom terenu bar nekoliko partija, no onaj, za kojega je najispravnije da se to razdoblje vezuje je Srebrenko Despot. Prije nekoliko dana (9.7.), da je poživio, proslavio bi 61 rođendan, u ljetno vrijeme. Prikladno je, stoga, vratiti se u sinonim ljeta u bivšoj Jugi, Zaostrog, terene, kojima je Despot toliko dao.
U početku im je dao duh amaterizma, gušta, sportskog nadmetanja, čistoće igre. Bio je prvi među amaterima, a uz njega, tu su bili, tada momci, a danas odrasli ljudi po imenu Sretan, Hrvoje, Tonći (Dragičević), Ranko, Živko, Dubravko, Luciano i mnogi drugi. Sve su to bili i ostali lokalni momci, ispravni momci, fakini, borci, ljudi, kojima je košarka bila hobi u kojem su uživali.
Kao amateri, na hakl, dolazili su i neki prvoligaši (kada bi našli vremena). Pokojni Tonći Dragičević svjedočio mi je o igrama Dražena Dalipagića u Zaostrogu, o njegovoj fizičkoj spremi, enormnoj, neizmjernoj, o njegovoj snazi, odvažnosti, po svim tim karakteristikama, za njega je to bio najbolji igrač. Slično o Praji svjedoče i neki igrači Cibone iz 80-ih, koje je zapalo da ga čuvaju, često samo gledajući njegove uske gaćice (tako su za sve rađene u to vrijeme) ispred svog nosa, kada se taj gorostas iz Mostara diže na šut sa svojim odličnim odrazom. U većini slučajeva, taj pogled je bio poraz, u većini slučajeva Praja je zabijao.
Mirza Delibašić, zvani Kindže, danas, kao i Despot, pokojni, a onda, virtuoz ove igre, nastavljao bi Dragičević, na terenima Partizana. Doskočiti na haklu igri tog virtuoza i njegovih suigrača (Sabit Hadžić pokojni je isto tako godinama dolazio u taj SRC), značilo bi ultimativnu pobjedu za gore navedene momke.
Osebujni Ranko Despot-Pišta često govori o virtuozu iz druge lige u Jugi, Tolju, s kojim se natjecao u nizovima pogođenih slobodnih bacanja (takva je to strast bila).
I tako, od Despota amatera, pa do Amerike, profesionalizacije Despota, svih spomenutih amatera, prvoligaša i drugoligaša, treba spomenuti u ovom ljetnom vremenu ljetni rođendan Srebrenka Despota, u vremenu nogometa, sjetiti se košarke, u vremenu kontinenta za sebe, Rusije, sjetiti se zaostroške obale, u vrijeme lažne ozbiljnosti i trulog cinizma, sjetiti se duhovite pjesme uz more, u vremenu velikih nikogovića sjetiti se malih veličina, jer to su ti ljudi iz Zaostroga, male veličine. Turizam se vratio, internaciolizam, u Zaostrog, ali male veličine stare, umiru, a neke su već mrtve.
U vremenu instant duhovnosti, neke su se duhovnosti lovile po plažama uz borovinu, između Zaostroga i Drvenika, možda noću kroz zvijezde sjaje svoj sjaj te male veličine, Despot, Delibašić, Dragičević, Hadžić i mnogi drugi, raspravljaju o vremenu, kojeg više nema, ne stvaraju lažne mitove kao mi živi, jer su oni veći od mita, oni će nadživjeti mit!
Post je objavljen 22.07.2018. u 19:00 sati.