Nakon tri nedjelje neumornog rada na štandu i prikupljanju donacija, došao je trenutak da sredstva donirana za nabavku novih klupa uručimo župniku vlč. Milanu Pušecu. Braći i sestrama iz bratstva pridružilo se i nekoliko župljana župe bl. Augustina Kažotića s Peščenice tako da na susret nismo išli samo kao bratstvo, nego i kao župna zajednica. Iako mnogi od nas nikada prije nisu bili u konjščinskoj crkvi, već unaprijed smo osjećali veliku povezanost s njom i to ne samo kroz projekt koji smo pokrenuli, nego i kroz činjenicu da se radi o svetom Dominiku, našem duhovnom ocu i uzoru po kojemu nastojimo oblikovati naše živote.
Oni od nas koji nisu nikada prije bili u Konjščini doživjeli su veliko iznenađenje odmah po dolasku pred crkvu. Naime, desno od crkve je mala posvetna kapelica našem blaženom Augustinu Kažotiću uz koju je i mali zdenac, jedan od simbola ovog našeg blaženika.
Po ulasku u crkvu dočekao nas je bogoslov Marko koji nas je pozdravio te uputio na mjesta rezervirana za nas. Crkvom dominira prelijepi centralni oltar posvećen sv. Dominiku sa slikom sv. Dominika, Majke Božje te Isusa. Naravno, kako to obično biva kada posjećujemo ovakva mjesta, donijeli smo sa sobom lijepi cvjetni aranžman kojega nam je izradila naša sestra Ana Lugarić. Budući da zbog oblika oltara nismo bili u mogućnosti staviti aranžman ispod slike sv. Dominika, stavili smo ga na pokrajnji oltar, pod noge našoj Blaženoj Djevici Mariji.
U sklopu župnih obavijesti župnik je zamolio našeg priora da održi kraći govor, a on je župniku predao naš dar. Za uspomenu na ovaj događaj vlč. Pušec poklonio je našem bratstvu zahvalnicu za učinjeni doprinos naglasivši da je ova donacija najveća koju su primili za ovu namjenu te da pokriva oko 10% ukupnog troška novih klupa.
Poslije svete mise župnik nam je pokazao crkvu koja je stara sedam stoljeća te predstavlja iznimno zanimljivu građevinu budući da objedinjuje razne stilove gradnje koji su se očitovali kod njezinih naknadnih adaptacija.
Zatim smo posjetili obližnju galeriju Čular gdje smo imali prilike vidjeti djela sakralne tematike i novoobnovljenom prostoru.
Nakon toga smo pozvani na ručak u župni dvor. No naravno, prije ručka je neizbježan aperitiv za umorne hodočasnike... :)
Lijepo druženje s mnogo smijeha nastavilo se i u župnom dvoru. Naravno, budući da smo u Zagorju, ovaj susret nije mogao proći bez pjesme za rastanak koju je započeo naš dragi brat Krešimir, a odmah prihvatio i župnik te svi ostali prisutni.
Ovo zajedništvo svima nam je još jednom pokazalo koliko je uistinu dragocjena naša Crkva jer ima sposobnost spojiti ljude zajedno zagledane u Gospodina. Nadamo se da će nove klupe u Konjščini ostati trajan podsjetnik na ovo naše zajedništvo, a da će ovaj susret biti tek prvi od mnogih s ovom lijepom župom i ovim predivnim svećenikom.