Nakon uobičajenih dvanaestak sati puta stigli smo u Berlin, odmah se bolje diše, ne samo što nema sparine i vlage i ne lijepimo se kao u Hrvatskoj, idealna klima. Naravno ne ide to nikad jednostavno, nesporazum za jedan dan oko preuzimanja stana, nema veze, prespavat ćemo prvu noć u kancelariji berlinske frendice, koja nam naravno ushićeno mora ispričati da ne prati inače nogomet, ali je navijala za Hrvatsku. Ne moramo se opterečivati s vraćanjem ključeva, ako poželi u kancelariju, nazvat će nas i naći. Inače ja ispunjen ponosom, ne zbog reprezentacije, nego kako sam perfektno preko mobitela dogovarao detalje oko nalaženja i smještaja, ono misliš da si ispao iz forme s njemačkim, onda se dokažeš najtežim oblikom konverzacije, preko mobitela. Ovo pišem iz stana u kojem smo zupravo prespavali drugu noć u posteljini, internet bez problema uspostavljen, bit će možda malo problema sa slikama, na tuđem sam kompu, bez Irfana na kojeg sam navikao.
Na predzadnjoj slici rano jutarnja šetnja, prvu koju srećem mlada ofarbana čistačica ulice, zadnja, uobičajeni motiv ispred dućana, Berlin mi želi dobro jutro.