Zadnji dana se puno raspravlja o tome koliko nas uspijeh sportaša može promijenit, pa neki tvrde ništa više neće bit ka prije, a drugi pizde jer je evo već pet dana sve isto.
Uspjeh sportaša sam po sebi ne može Napravit nešto epohalno, iako rast BDP a od 1 % koji će se sigurno dogodit nije za zanemarit, kao ni povećana vidljivost Hrvatske u svjetskim okvirima.
Upravo ta vidljivost je veliki dobitak, jer naša diplomacija je, al ono stvarno u kurcu, do jučer je veleposlanik bio lik koji je drža na stolu bistu masovnog ubojice, koji je između ostalih pobio i gomilu Hrvata. Pa se nije moglo ni očekivat ništa pametno od tog i sličnih likova koji su opsjednuti idejom da Hrvatsku guraju u region da ne bi jednom zauvijek otišla iz njega, i time se oni utopili u vlastitom besmislu.
Što se u stvari u ovoj priči dogodilo.
Naši sportaši su nam svima skupa pokazali da se može.
I ne samo to, pokazali su nam kako se može.
Vidjeli smo da ako osudimo Mamiće, upravu predamo Dalićima, damo da igraju Modrićima, Rakitićima, Perišićima, Rebićima i drugima, i ono što je najvažnije, u stvari jednako važno kao i osuda Mamića, moramo potjerat Kaliniće, i na kraju dovest Thompsona da pjeva.
Eto sve je jednostavno, samo trebamo krenuti, s Mamićima na sud, a vi Kalinići koji nećete igrat za hrvatsku u kojoj pjeva Thomson, odjebite.
Hop, hop :))
Inače Hrvatska košarkaška U 20 reprezentacija, je ušla u polufinale Europskog prvenstva, pa možemo i njima reći bravo.
Post je objavljen 20.07.2018. u 19:00 sati.