znam
ti snivaš o slobodi
sve do zapaljenih zvijezda
podiže se
svjetlost
zlatnim tokom vremena
kroz pješčanik
od vječnog Boga
do naše prolaznosti
klackamo se na sreći
ti si na sazvijezđu
naše ljubavi
a ja na majčinim grudima
koje me oplakuju
potajno
brišem umor sa čela
i opet mijenjamo strane
na već poznatom
međuprostoru opomene
ti snivaš o vječnoj ljubavi
kao da ne znaš
da leptirica umire
odmah nakon što se rodi
čim sazrije obećanje
bit će nam naklonjen
zlatotisak neba
sasvim tiho
povlači kist snova
molitvom uspavljuj
čežnju o slobodi
snivaj
jer jedino tako
možeš postati svemir
sa povremenim osvrtajem
od gore
pruži mi ruku
u tvojoj blizini
začuđena promjeni
i ja sama vidim
zapaljene zvijezde