odavno nisam sanjala san
u kojem me za ruku vodiš
danas sam usnula baš taj
i osjetila kako me silno voliš
probudih se sretna, al trajalo je kratko
s tobom baš ništa nije glatko
bježiš mi, nestaješ, skrivaš se
Vranjo, crni vraže, igraš se
već godine idu, već godine lete
a ponašam se neozbiljno kao dijete
zar odrasla želim biti i sniti
tvojim se rukama obaviti
koliko si blizu, koliko daleko
gdje nam se sudaraju putovi
tako bi snatrila u naručju tvojem
leptiriće da lovim plesom u dvoje
a opet ne želim lanac oko vrata
da me odvuče u ponore navike
možda je bolje da ratujem sama
skupljajući ordenje tvoje
Post je objavljen 18.07.2018. u 21:26 sati.