Marketing
Klimatske promjene
Kaže neki dan Boro Dežulović kako se boji ako Hrvati osvoje svjetsko prvenstvo, jer ne znaju slavit simpatično.
U ono najžešće vrime rata, reka je jedan moj suborac, kako sve to skupa nema smisla, jer da svaki od nas ima baren jednog Srbina koji je dobar i drag Čovik, i da bi u stvari njih samo tribalo razdvojit jer problem nastaje kad su dva Srbina zajedno, a čim su tri odma su tu i balvani.
Nemam pojma vjerojatno i Srbi slično misle o nama, Nijemci o Francuzima, i obrnuto.
Kad smo već kod Francuza oni su očiti dokaz da je teorija o globalnom zatopljenju istinita
Eto na ovon sliki moremo vidit kako su Francuzi pod utjecajon ozonski rupa zeru poškurili.
Ka šta je u ono grubo vrime rata svak ima svog dobrog Srbina, tako valjda sad u mirnodopskim uvjetima svak ima nekog govnara koji sebe naziva Hrvatom, a u stvari je niko i ništa ka Boro, ili Krešo Beljak, i njima slični pa bi Čovik najradije povratija sve one pive koje je s takvima po pola popio.
Eto Hrvati su Bori Dežuloviću uprkos, baš simpatično proslavili, pazi sad ne titulu prvaka, nego drugo misto, bez ikakvog incidenta, za razliku od prijateljske i nesvrstane Francuske, di se slavilo pljačkama, demoliranjem gradova, paljenjem auta, suzavcem i gumenim metcima.
Hrvatsko slavlje čak ni anemično govno koje je tilo zabranit Thompsonu da piva, iako je to bila izričita želja onih koji su se slavili, nije uspilo pokvarit.
I tako moramo podvuć crtu, višegodišnjem nastojanju nekih, koji na sve moguće načine ovu našu prekrasnu zemlju, pokušavaju prikazat ksenofobnom, fašističkom i šta ti ja znam, pa i u trenutcima slavlja jedan od prvoboraca etiketiranja Hrvatske, Žarko Puhovski ne može odolit a da za Njemačke ljevičarske medije ne lamentira o fašističkom karakteru svih nas, Hrvatsku cijeli svijet vidi kao simpatičnu zemlju koja ima super nogometaše Cool predsjednicu, i nesalomljiv duh kojem ni poraz u finalu ne može naškodit.
Hrvatska je zemlja u kojoj tisuće Francuza slave pobjedu svoje reprezentacije, u kojoj domaćini svoje baklje koje su pripremili za slavlje daju tim istim Francuzima i vesele se zajedno s njima.
Vjerujte mi na riječ, u Marseillesu takvo nešto ne bi bilo moguće, tamo se ni policija baš svukud ne usudi doć.
Naravno nisu baš svi oduševljeni Hrvatima, ni Cool predsjednicom, kojoj neki zamjeraju što eto radi sve ne bi li osvojila još jedan mandat, koji je nota bene, iako do izbora ima još dosta već osvojila, pa možda u stvari u tom grmu i leži zec.
Nisu oduševljeni komšije i levičari u Hrvata, koje kao što smo već ranije utvrdili povezuje neka tanka nit, za koje lijepo kaže novinar Ivan Hrstić, oni koji imaju problema s Kolindom, imaju problema sami sa sobom, u stvari oni su problem.
I na kraju, najveći skup, u Hrvatskoj ikada, jer su ljudi prepoznali nešto dobro, prošao je a da se nije pojavio niko od političara, nije bilo ni Cool predsjednice, koja je rekla da jučerašnji dan pripada Vatrenima, koja bi siguran sam bila dočekana s oduševljenjem, a niko drugi se nije usudio pojavit, jer znaju da ono jučer nije njihova Hrvatska, ono jučer je bila naša Hrvatska.
Hrvatska koja će možda za četiri godine dočekivat svjetske prvake, koji možda neće ni doći do finala ali će ostavit srce na terenu, imat ćemo istu predsjednicu, avion će pratiti F 16 umjesto migova, s premijerom koji ne pati od iznimno teških napadaja anemije, kojEmu neće biti neugodno izać pred našu Hrvatsku.
U kojoj će se istupanje u javnosti onih koji su prokazivali studente u komunističkom režimu, i lažno svjedočili protiv države u kojoj žive, smatrati nepristojnim, u kojoj će provalnik u tuđe automobile biti provalnik u tuđe automobile, a Boro Dežulović otužni lik koji je mogao imati domovinu da nije bio baš toliki šupak koliki je bio.
Post je objavljen 17.07.2018. u 07:28 sati.