Šta smo naučili ovih mjesec dana.
Naučili smo da je Hrvatska za koju igraju djeca prognanika druga na svijetu u nogometu.
Naučili smo da je Hrvatska koju vode djeca članova saveza komunista, zlatna mladež, koja je kad je Hrvatska gorila studirala, u kurcu.
Naučili smo da je smradovima i Hrvatima prigodničarma ta euforija bila nerazumljiva.
Naučili smo da Hrvati prigodničari, čak ni u trenutcima najvećeg slavlja nisu našli hrabrosti da se zamjere Srbima i Jugoslovenima, priznanjem da su ipak ma koliko to sramotno bilo Hrvati.
Naučili smo da je protuprirodno imat makar jednu kapljicu srpske krvi i volit Hrvatsku, i da to nije nikako pitanje volje pojedinca, nego da o tome odlučuje komisija u sastavu Furio Radin, Milorad Pupovac, Ante Tomić, i žarko Puhovski.
Naučili smo da su oni koji su uvijek Hrvati a ne samo prigodno, i koji se usude to svjedočiti, u stvari fašisti, odnosno nacionalisti, odnosno ustaše.
Naučili smo da postoji neka magična veza između Informera, Kurira i hrvatske ljevice, jer je neopisiva sličnost odnosa jednih i drugih prema Hrvatskoj državi, Hrvatskoj predsjednici, i hrvatskom uspjehu.
Naučili smo da kad se barem jedan kriminalac zatvori da društvo postane bolje.
Naučili smo da Hrvata definira ljubav prema Hrvatskoj, a ne mjesto u kojem živi, ili ono što mu piše na osobnoj karti.
Naučili smo da jedan čovjek na pravom mjestu može donijeti promjenu.
Naučili smo da anemični ma što god se dogodilo ostaju anemični.
Naučili smo da se narod ne može prevariti, i da oni koji ga poštuju su osuđeni na uspjeh.
Naučili smo da trebaju igrat najbolji, a one koji filozofiraju triba poslat u pizdu materinu.
Naučili smo da onih kojima smeta ima jako malo ali da su jako glasni.
Naučili smo da vampirima ništa ne smeta kao Hrvatsko jedinstvo.
I možda Kolinda
Svašta smo naučili.
Post je objavljen 16.07.2018. u 11:22 sati.