Jučer prelijep dan, noćas opet pljusnulo, probudilo me, jer sam u potkrovlju pa sam morao ustati zatvoriti prozor. Nakon toga noćna mora od sna, dijalog s jednom osobom koju ne podnosim, mrzim kad se to dogodi na godišnjem. Ujutro zub, baš kad je drugarica bila naručena, sad se malo primirilo.
Pročitao lošu nahvaljenu knjigu "Smrt sretnog čovjeka", kako mali Perica zamišlja Crvene brigade i heroje koji su se protiv njih borili. Na satelitu drugarica istovremeno slušala drugu propagandnu emisiju protiv nekadašnje socijalističke Njemačke. Kratko slušao, ako se isključiš i slušaš samo podatke, kaže 91 posto istočnih Njemica odrasle dobi bilo zaposleno, ako bi se udale i rodile automatski dobivale stan, kod zapadnih Njemica istovremeno 50 posto bilo zaposlenih žena. Tamo cjelodnevni vrtići za sve, ovdje...
Slažem se da je rad precijenjeno još uvijek nužno zlo, ali ipak. Ne govorim kao istočni stipendist da je tamo bilo nešto baš znatno bolje, izuzetno loš izbor južnog voća pamtim, a i narudžbe i redove, ali podsmjehivati se tome što su istočnjaci, zato što je kruh bio izuetno jeftin i svakom dostupan njime hranili stoku, samo govori kolika su stoka i jedni i drugi i njihova mjerila, inače stroga i sveprisutna policija je trebala to strože kažnjavati.
Čekamo utakmicu, navijam za isti tim kao onaj Glasnović jbga, neko uniformiran mi na twitteru lajka twitt o Brexitu danas, što se može. Sad idem u raniju šetnju s Jinom, poslije će biti rat, usput ćemo malo i do dućana, neki daju 10 posto na cjelokupnu kupnju.