Bruckner u svojim dnevnicima spominje švicarskog profesora iz valjda 19. stoljeća koji je objavio dnevnike na 1600 stranica pišući samo o nebitnim svakodnevnim stvarima, te istog suprotstavlja suvremenim juriteljima za instant srećom. Prvo što mi je palo na pamet, kako taj nije brzo zaboravljen i tko ga je "iskopao", čudno bi bilo da je to netko sve pročitao. Naknadno se nudi odgovor, vrlo je precizno opisivao vrijeme svaki dan i to kako se on osjećao. Nekome je to upalo u oči i tako se navodno došlo do teorije o meteoropatiji.
Ovo mi je 4889. post i nikad ne bih volio da me brani netko poput Brucknera, on ovdje dotičnog ističe u kontekstu obrane buržoazije te veličanja nekog imaginarnog srednjeg sloja, koji možda negdje u Europi još i postoji, nemam pojma, koji se pomirio sa životom onakvim kakav jest, te njeguje te svoje male radosti. Život koji je lijep sam po sebi, posebno ako si rođen u demokraciji, kvare samo oni nadobudni, koji propitkuju čak i humanu stranu i ističu lažno lice današnjih demokracija. To što netko tako besmisleno troši bar sat dnevno poput hrvatskih blogera, rijetko to čini da bi demonstrirao uklopljenost u sustav.
Bolje nas je svejedno nikako ne razumjeti, nego tužakati nadređenima ili eventualno zvaničnim čuvarima morala i reda, za što su sitnoburžoarske seljačine, junaci suvremenih filozofa, itekako spremne.