Dok sam se trudila promijeniti ono što se mijenjati ne može…Život, dogodilo se ono što nisam očekivala. Život je promijenio mene.
********
Danas volimo reći kako smo se otuđili, kako smo prestali razgovarati. Istina je da smo se otuđili . Istina je da smo prestali razgovarati. Ne, nije krivo vrijeme, nije kriv napredak u tehnici i tehnologiji. Sami smo krivi.
Sve je više ljudi, obitelji, prijatelja koji ne razgovaraju. Zašto ne razgovaraju? Jedan drugome nešto zamjeraju. Ljute se, svoju ljutnju rečenim u svađi opravdavaju. Samoljublje, samodopadnost, samopripadnost je to. To ne možemo nazvati ponosom. Dobro znamo što je ponos i čast. Ponosni i časni ljudi se ispričavaju, o nesporazumu razgovaraju. Ljudsko dostojanstvo je ono što čuvaju.
Ne trebamo mijenjati ljude. Mijenjajmo sebe poučeni životnim lekcijama. Naučimo se kontrolirati ljutnju, počnimo razumijevati sebe i svoje postupke. Tek kad sebi naučimo zamjerati vlastite riječi i pogreške, tek tada ćemo početi razumijevati tuđe. Samokritičnost je put prema ispravnoj kritici bez ljutnje i zamjeranja. Nije tako teško kako se čini, razgovarati prvo sam sa sobom, a onda sa svima oko sebe.
Ne trebamo mijenjati život. Život će promijeniti nas .Tamo gdje roditeljska ruka prestaje, dalje nam život daje....jedan put pusu, drugi put opomenu, a onda pljusku. Ne naučimo li na vrijeme ,nakon pljuske, život zatvara vrata.
Post je objavljen 09.07.2018. u 01:00 sati.