Ako mislite da joj je teško palo odlazak, samo pročitajte sljedeće.
------
Jučer.
Ja: Je li voliš što putuješ u Hrvatsku?
Kćerkica: Je.
Ja: Hoće li ti mama faliti?
Kćerkica: Ne.
Danas.
Ja: Je li volis što putuješ u Hrvatsku?
Kćerkica: Je i neće mama faliti.
------
Prvo jutro na otoku.
Ja: "Jesi se naspavala zlato?"
Kćerkica: "Jesam."
i poklopi.
Toliko o tome.
Roditelji su odlučili ubiti tugu u čevapima. I bogme jesu.
Ima nešto posebno ući u Ćevabdžinicu 10 i gotovo ne čuti njemački jezik. Gosti, radnici, vlasnici... svi pričaju hrvatski/bosanski.
Nakon klope morali smo šetati (ili kotrljati se niz ulicu). Ja nisam mogla držati zakopčane hlače. Ne krivim čevape, nego svoje ponašanje zadnjih 6 mjeseci. Ali od sutra dijeta. I promise. :)
S obzirom da sam sada neko vrijeme child-free, odlučih napraviti jedan experiment. Želim svaki dan pisati blog. Kratko, možda pokoja slika, ali svaki dan. Ok, možda svaki drugi. Ali barem 3x tjedno. :)
Nedostaje mi pisanje... Nadam se da će biti ponekog ovdje da to i pročita. :)