Nakon knjige Radmile Matejčić "Kako čitati grad" i predstave Fabrio-Gašparović "Vježbanje života", primjetno je jače bavljenje i istraživanje povijesti Rijeke. Kako je Rijeka 2020 europska prijestolnica kulture rast će potreba za školovanim vodičima kroz grad. Jučer je krenulo nekoliko grupa, mi smo se priključili jednoj na hrvatskom jeziku koju su vodili mladi fakultetski profesor i studentica pete godine povijesti. Bilo je zanimljivo iako je vođenje išlo u podne po najvećem suncu, te sam i ja nešto naučio. Neću ići u zbilja mnoštvo detalja, Rijeka je zbilja vrijedna vođene posjete, spomenut ću samo jedan vezan za blog. Shvatio sam naime da u fotografijama na blogu, posebno kod istaknutih i isticanih blogera preovladava islamska umjetnička tradicija, pojednostavljeno bezljudska umjetnost. Jako je zanimljiva priča o turskoj kući u Rijeci koja se nalazi uz samu gradsku tržnicu. Ak sam dobro shvatio dao ju je izgraditi bogati turski veleposlanik, preovladava islamsko pismo s religioznim sadržajem, znakovlje i ornamenti, al tu su potpuno atipično i likovi Morčića, znači ljudski likovi, koji danas spadaju u zvanični dio riječke povijesti i autentičan suvenir u vidu nakita. To je bio navodno uticaj njegove supruge, koja je rođena u Rijeci. Zanimljiva je i ta odbojnost prema ljudskom tijelu i njegovoj nesavršenosti.
Zbog vođenja nismo stigli obaviti spizu na tržnici pa smo išli u riblji restoran na ručak. Popodne je drugarica za svečanost utakmice pripremila pitu, šteta samo što i u Rijeci ima dosta bombaša, koji moraju kvariti svako slavlje.