I sve je super i sve je za pet..kad si muško i voliš nogomet
Krenut ćemo danas malo u drugom smjeru. Ne tipično ženskom smjeru. Odmak od dijeta, šminke, kila... Ajmo malo o meni i nogometu.
Nećemo se lagati sad i reć' da pratim ko fanatik sve moguće lige, ligu prvaka ili kupove..Ne.. Ali kad igra repka, ne diraj me.. pusti mi televizor, pusti me da uživam, pusti me da se bacam po podu, grizem nokte, trčim na wc, pusti me da vičem i pusti me da budem izbornik.
Jer Žujin zakon br. 38 kaže: Ako se dereš na tv, naši bolje igraju
Moja ljubav prema repki ide od djetinjstva. Općenito prema sportu. Ne može drugačije niti biti kad odrastaš uz deračinu i navijanje pred TV-om.
Nikad neću zaboravit SP '98. kad sam jedina djevojčica bila među dečkima u Selcu i gledala tekmu. Tad sam imala 10 godina.
Uredno bih kao klinka kurila temperaturu i do 38° kad bi bila neka važna tekma.. Mislim da i danas nisam puno dalje. Pogotovo kad je neka tekma za INFRAKT kako bi važno teta na tevejcu rekla.
Ovo SP sam posebno luda. Pratim gotovo sve tekme, i to ne samo naše repke, nego sve. U mojoj kući sam ja taj muškarac koji gleda nogomet i navija da ispadnu sve vel'ke ribe. Osim naših. Naši su naravno prvaci ove godine. Već sam i kalkulaciju bacila, u finalu igramo protiv Urugvaja.
Zato moje muško jedino, sunce žarko..on ko filadendron. Mrkva. Fikus. Ništa. Nikakve emocije. Dobro da zna da je SP. Gledam i ne vjerujem. Igra se tekma protiv Danaca, ja na koljenima.. a on me gleda i misli si, Bože ženo si luda? I pritom gricka Kviki perece. Izraz lica hladan, kao špricer. Samo se čuje tu i tamo: " Ne deri se, probudit ćeš dijete!"
Ma gdje da se ne derem.. Suba brani, ne znaš tko je u većem deliriju.. Drago, Pele ili pas koji je zbrisao u neki daleki kut stana!
Odbrojavam dane do subote i Rusa. Samo što ovaj put idem gledati utakmicu tamo gdje je sve počelo. Kod mame i tate. Uz deračinu i navijanje pred tevejcem, naravno.