Marketing
Ernest za rubriku "Vjerovali ili ne"
Ernest Hemingway važi za jednog od najvećih pisaca prošlog stoljeća. Šta sam ja sve zanimljivog pročitala o njemu, za ne povjerovat. Pa danas malo ko za rubriku vjerovali ili ne.
1. navodno je u Montani za kućnog ljubimca imo medvjeda, i s njim provodio puno vremena, pa je čak znao kad se nalije zaspat kraj mede ( to je kućni ljubimac, a ne ovi cuckići na baterije; em si siguran od provalnika kad te nema doma, em te tješi kad si žalostan il pijan ko Ernest...taj kad zagrli kosti pucaju od zagrljaja )
2. F. S. Fitzgerald ( znate ga, onaj šta je napiso "Velikog Gatsbya" ) bio je s njim jako dobar, pa mu se eto čak povjerio da kak ga žena stalno kinji da mu je...ono, lulek mali. Pa ga naš Ernestinjo odveo u vece, pogledo opremu od kolege i priopćio mu da ode u Luvr vidjet muške kipove, da vidi šta znači riječ "mali" ( pa jel moguće da muškarci to tak pokazuju jedni drugima? mislim malo me čudi, uglavnom su onak...jako osjetljivi na to svoje naoružanje. biće je FSF - a žena baš skroz ubila u pojam. )
3. KGB ga je navodno regrutiro da bude njihov špijun, za Staljinove vladavine; kodno ime Argo, al navodno im nikad nije dao neke korisne informacije ( pa šta im je i mogo dat, reć da pijan zaspi kraj mede i da FSF ima....taj i taj problem, jaka informacija ).
4. on i James Joyce često su skupa cugali, i onda bi James zakuvo svađu i izazvo tučnjavu pa bi Ernest moro uskakat i potuć se za frenda ( e to je prijatelj, kad ti sereš i krenu te tuć a on rasturi cijelu birtiju i prebije sve ko mačke ).
5. na zidu je držo veliki karton na kojem je bilježio broj napisanih riječi; to i nije loša ideja, čisto da znaš gdje ti zapinje, kojim danima u tjednu
6. jednom novinaru je reko da je kraj romana "Zbogom oružje" preradio 39 puta, ko nisu ga zadovoljavale rečenične konstrukcije ( jebiga, ja po tome nikad ništa ne bi napisala, zato i pišem direktno i objavim pa nema prepravljanja; čuj ovo - pa ja se uspoređujem sa medoljupcem, alkohololjupcem i tabadžijom, neće to bit dobro )
7. navodno je među prvima ušo u Pariz 1944., al samo do Ritz bara, i tamo proveo idućih nekoliko tjedana pijući da proslavi oslobođenje Pariza, jer ga je jako volio ( kolko vidim, on je sve i svašta proslavljo pijuć )
8. u španjolskom građanskom ratu u njegovoj je sobi eksplodirala bomba, u Drugom svjetskom ratu ga je dekno taksi, a 1954. dvaput se srušio avionom negdje iznad Afrike ( i smrt ga je zaobilazila u širokom luku; valjda je zato baš na jučerašnji dan 1961. uzeo pušku iz ormara i odlučio je izazvat na dvoboj, koji je izgubio ).
Pa kad to sve tak pročitam, možda bi mi bilo bolje da heklam il radim goblene neg da pišem, ko zna kud me može prebacit. Ma sve ovo nekako, al gdje ću medvjeda nać, majko mila...
Post je objavljen 03.07.2018. u 05:49 sati.