Prije no što napišem ove riječi…
Sklapam oči…
I nadam se da ćeš nekako doći…
Do ovih riječi…
Ljudi uvijek pronađu …
Ono što je njihovo…
A ovo je važno….
I moram ti reći…
Nosim te svakog dana ….
Ne nisi mi težak…
Više kao znamen…
Ti si bio moj poklon…
Kad mi se pokloni nisu dijelili…
Sad ih imam i previše …
Nisu nešto samo dobro umotani…
Zuje poput pčela …
Koja šteta…
Netko bi to više cijenio…
A ja ..ja ih gurkam….
Nikako da se namjestim …
Ovaj svijet nije anatomski…
Nije moj broj…
Nisam znala da moj um…
Nije pod garancijom…
Istječe mi vrijeme….
Nisam dobro iskoristila dane…
Mislim da izbijaš na površinu….
Želim otvoriti prozor….
I reći da ja u biti samo tebe volim….
Kad bolje razmislim….
Ja više o ničemu ne razmišljam…
Osim o tome što ću ti reći kad te sretnem…
U mom slučaju….
Mislim da trebam psihijatra….
Predomislila sam se ….
Otvaram oči i nadam se….
Da do ovog nećeš doći…..