Prije par dana @lastavica mi je poslala zanimljiv e-mail pod naslovom „Ajnštajn je dobro predvideo“ i u privitku priložila link
Pogledao sam ga (radi lakšeg razumijevanja posta možete ga i vi pogledati) pa joj poslao e-mail s nekim svojim razmišljanjima na tu temu.
Odmah je stigao odgovor:
Znaš, ovo što si meni napisao samo kopiraj i stavi kao post.
Nisam to shvatio sasvim ozbiljno, pa sam s @lastavicom izmijenio još nekoliko e-mailova. U jednom sam napisao:
Je si li zaista sigurna da je to pametno :-)? Nakon što sam kod dvojice blogera u komentarima na neke knjige obznanio da sam teški depresivac, moglo bi se desiti da me ljubitelji iphonova proglase, ako ne drugim Einsteinom, onda pak 'mrziteljem svega što je moderno'.
No svejedno, razmislit ću o toj ideji.
Prošlo je otada nekoliko dana u 'razmišljanju' i odlučih objaviti spomenuti tekst. Pa što bude neka bude. Neću ni prvi ni zadnji put dobiti 'jezikovu juhu'. Moj komentar poslanog linka je:
* * *
Što reći? Već odavno govorim kako tehnologija, pogotovo komunikacijska, uništava osnovno što bi ljudi trebali cijeniti i njegovati: zajedništvo i komunikaciju in vivo. Nisu tzv 'pametni telefoni' (zar su zaista pametni?) prvi koji su poput erozije počeli djelovati na međuljudske odnose. Već prije toga je to učinila u velikoj mjeri televizija (koja je, usput budi rečeno, zadnjih desetljeća postala izvor mržnje i netolerancije, pozornica nasilja i smrti), moglo bi se reći i za radio (ljudi sve manje idu na koncerte, kućne ili javne nakon kojih su se družili i razgovarali o tome što su doživjeli). Izmjena pisama po mom sudu je bio jedini način komuniciranja gdje je još u velikoj mjeri bilo ljudskosti. Već pojava telegrama, telefona i faksa otvorila je put otuđenju ljudi jednih od drugih.
Kad god čitam ili slušam na tu temu sjetim se SF romana Isaca Asimova „Golo sunce“ kojeg sam čitao davno, prije pedesetak godina i gdje je opisan svijet u kojem ljudi komuniciraju međusobno isključivo hologramima. To znači da mi, sa pametnim telefonima, još uvijek nismo dosegli vrhunac otuđenja. A tko zna što ljudski rod (spol) još čeka a što nisu mogli predvidjeti ni Asimov ni Einstein. Ljudska snaga destrukcije prirode i društva nema granica.