Želim nesavršeno.
Možda je i to dio odrastanja.
Kad godine provedeš tražeći savršenstvo...
Nađeš ga samo u sitnim trenutcima, da bi izmaklo opet.
Možda sam htjela previše.
Rijetko se događalo da nešto bude na razini mojih snova.
Uvijek je nedostajalo to malo.
To nešto... Ta sitnica... Da budem sretna.
Mijenjala sam nekoliko verzija sebe.
Svakog puta rušeći... Razgrađujući.
Temeljito i polagano.
Nadajući se... Nadajući se biti boljom.
Nisam bila. NIsam ni mogla biti.
Temelji se ne grade na ruševinama.
Tek kad sam se raščistila od nepotrebnog,
Mogla sam graditi svoj mir.
Jedino što se promijenilo tih godina
Jest da sam se naučila prihvaćati.
I tad sam shvatila... Savrršenstvo sam imala.
Sad želim nešto drukčije. Želim nesavršeno.
Post je objavljen 28.06.2018. u 22:53 sati.