Toliko te bol čini malim da kad te stisne
ništa te ne zanima nego da prestane,
nevjerojatno je koliko je lijepo kad ništa
ne boli, ne smeta već su ti mirna ljeta.
Bol je tu da osjetiš tu prednost, da znaš
da si živ da te podsjeti tko si.
Krhki smo mi ljudi a tako malo treba da
te bol podsjeti na osjećaj bez bola.
Sreća je u tim malim ali velikim
osjećajima i baš zbog toga veseo budi,
dišeš, svaki ti je dan na novo darovan,
novo otkriće sebe. U boli se rađamo da
bi otkrili sreću koja je satkana u tisuću niti
jednog i jedinog našeg postojanja.
Život si dobio, dobro ga živi taj poklon
se jednom dobiva i nikog ne krivi.
Oblikuješ darovano, budi glina
postojana. Svatko ide svojim putem,
budi put kojeg nema.
Svi smo jedni drugima dani,
nismo stvoreni da bi bili sami.
Budi tih, svoj i samo ponekad
kao kiša budi kap u oceanu za
drugoga stvorenu. Suština kapi
je da stvara iz maloga veliku, tako
smo i mi da bi širili i davali tako stvarali.
Poslani sa misijom...:)) razmisli...
Život jednog htjenja...ono što se mjenja...
Post je objavljen 25.06.2018. u 22:11 sati.