sudbina
Pustim selima
vjetar vije debelu prašinu
a tek poneki zaluta pas
i prekine tešku tišinu
Ni ptica selica nema
gnjezda već dugo su prazna
put do starih, niskih kuća
odrednica je zaobilazna
Na grobljima predaka
huče tek bijela sova
urušiše se nadgrobne ploče,
izbrisaše sa njih slova
Čije kosti tu leže
nitko neće ni znati
jer otišla je davno i zadnja baka
koji sva događanja prati i pamti
Sunce kao da zalud
osvjetljava polja, šume
i te prkosne krovove
ljudi od njih zavolješe više
sive, uredske i betonske rovove
U borbi za društveni status
u gužvi, gdje svi su isti,
u strci za platežnu moć,
nestat će rodna gruda
u mahovinu, u crnu noć
foto sa neta
Post je objavljen 25.06.2018. u 19:00 sati.