Kao amfora na dnu mora na kraju jednog vremena, na dnu gdje nema sunca, gdje nema zlatne boje, jer ove nisu moje boje i dok slijepa vidim i gledam i dok me nema za mene, a ima me za svakog, još uvijek me očaravaju sjećanja i sjene, još uvijek znam, da tu nema mene.
Kad iz krajolika Zemlje oduzmem svoj lik, kad iz sebe uzimam sebe… polako.. tajnovito.. čudno i nezrelo… kao ledom pokrivena, kao ljubavlju sakrivena, kao mržnjom obasjana, kao mjesečinom odlutana, zalutat ću još samo jednom u te tvoje lijepe plave oči i znam, odvojiti taj pogled od tebe neću moći, odvojiti od sebe tvoj lik magijom tiho prosanjan, mjesečinom jasno obasjan, ljubavlju zaboravljen i oživljen.
Tu si… glazba je zarotirala sva nebeska tijela Sunčevog sustava, u arteriji pulsiram još uvijek samo ja, bez vremena, bez porijekla, bez ikoga, a ti zlatnu nit provuci do mog srca i shvatit ćeš tajnu.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava. http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/