Nije bilo velikog događanja s kojega nisam pobjegla. Postala sam jako vješta u tome.
Znam točno kad je trenutak da se mogu išuljati.
Previše ljudi me prebrzo crpi. Sitni razgovori me zamaraju.
Ne mogu si pomoći.
Kad glasovi mase postanu preglasni, moj utihne.
Odrađujem formu, ali nisam tu. Djelujem daleko.
A zapravo i jesam.
Možda sam ekstremni slučaj introverta.
I ne mislim se popraviti.
Istina je da teško stječem nove prijatelje. Panično se bojim vezanja za nove ljude.
Jer... Za onu malu odabranu skupinicu koju s ponosom nazivam prijateljima mogu osjetiti svaki mali pomak njihove duše.
Bili mi odvojeni kilometrima ili godinama.
Prepoznali smo se u trenu, znajući da će naše priče ostati isprepletene. I kud god nas život vodio, ostat će nezaboravljeni. Neizbrisivi. Zauvijek dio mene.
Dijelila sam i njihovo svjetlo i njihov mrak.
Iskustvo koje nikad ne bih mijenjala...
I zato po ovom pitanju nikad neću mijenjati sebe.
Post je objavljen 17.06.2018. u 19:06 sati.