No da, svjestan sam da je ovo "moja" strana priče i da njena bi možda bila potpuno drukčija, tako da sam dan proveo razmišljajući o sebi i o tome gdje sam možda zakazao i pogriješio kao suprug.
Prije par godina sam bio poduzetnik ali mi je propao dobar posao i bio sam prisiljen tražiti novi. Pokušao sam naći novi i to je bilo dosta teško i neuspješno, i potrajalo je par mjeseci. Na kraju sam se zaposlio kao običan radnik u firmi, ali sam i dalje pokušavao naći nešto sa strane. A to traži dosta angažmana izvan radnog vremena. Tako da sam večeri često provodio pred računalom, nezadovoljan jer ne uspijevam. Mislim da sam zadnjih dvije godine zapravo bio dosta odsutan i širio oko sebe nezadovoljstvo. Shvatio sam početkom 2018 da me to truje, i da truje ljude oko mene, tako da sam lagano odustao od toga i sad sam nakon radnog vremena uvijek slobodan, ali očito je ostavilo traga. Evo, to je jedino što ja mogu smisliti da je otrovalo moj brak.
Nisam ženu izvodio u kino, na večere, na izlete, sve je ona morala inicirati a ja bih se samo pridružio, a ponekad i ne. Da li ju je to zamorilo? Moguće. U tom smislu sam apsolutno kriv. Nekako mi je nestalo životne radosti i to je obitelj osjetila.
Mislim da sam se zadnjih tjedana popravio, ali valjda je bilo prekasno. Jebiga, to nemam kome zamjeriti nego samo sebi.
Ono što mogu njoj zamjeriti je da ako je stvarno bila toliko nezadovoljna, onda me trebala natjerati na neku bračnu terapiju. Ja to sigurno ne bih odbio i pomoglo bi mi da shvatim ranije ono što shvaćam sada. Ona je u svakom slučaju puno emocionalno inteligentnija od mene i to joj nije trebao biti problem napraviti.
Ali dobro, što je tu je. Povratka čini se nema. Možda budem pametniji idući put.
Post je objavljen 17.06.2018. u 08:57 sati.