Marketing
EPK susjedstva- Fužine
U sklopu EPK programa "27 susjedstava" jučer je bio posjet Fužinama. Našli smo se ispred zgrade u Liču u kojem je smještena etnografska zbirka. Dočekale su nas simpatične cure u bijelom, jedna mi je bila izuzetno poznata i čudilo me kako ja očito njoj nisam bio. Poslije sam se sjetio da se radi o jednoj šahistici, koju sam na nekom natjecanju i ufotkao. U zgradi je smještena i područna osnovna škola s pet učenika, znači sljedeća racionalizacija, a racionalizacije su u našem kapitalizmu ciklične kao i stezanja kaiša, i ove škole vjerojatno više neće biti. Jin i ja nismo obišli učionicu, igrali smo se vani oko jednog izloženog topa, što simbolizira i je li se možda i iz njega pucalo u zadnjem ratu nisam saznao.
Zatim smo se autima prebacili do Fužina, gdje smo se ukrcali u turistički vlakić i s njime se uputili do špilje Vrelo. Zanimljivo je da unutra dođu šišmiši, kojih više nije bilo, odspavati zimski sat, prolaze kad im dođe vrijeme kroz te zelene rešetke. Unutra se snimao film o Winnetouu i filmaši su unutra kao uspomenu ostavili par zgodnih rekvizita.
Nastavili smo dalje vlakićom oko jezera, vlakovođa koji uzgred sliči na to kako mali Perica zamišlja Matiju Gubeca, bio je malo nervozan, jer mu cure nisu precizno rekle na koji način će mu vožnja biti plaćena, ova simpatičnija i brbljavija kojoj nisam upamtio ime ga je ipak uvjerila mantrom o svemogućoj općini. Ona svira i u puhačkom orkestru koji sutra u 16 ima koncert, danas je pak tamo polumaraton, pozvala nas je na koncert, kaže sviraju popularnu glazbu o Beatlesa nadalje.
Boravak smo završili zakuskom kao što je to uobičajeno, uz koncert šestočlanog tamburaškog orkestra na kojem se Jin i ja ipak nismo zadržili, nego smo poslije par zalogaja otišli u šetnju. Zanimljivo da je Jin, koji je moj tester za hranu i znalac, kategorički odbio to nalik pršutu od divljači, ostali narezak je bio dobar.
Post je objavljen 16.06.2018. u 09:16 sati.