Neki dan sam se vozila u-bahnom.
Nosila sam poprilično veliki ruksak.
Vlak je bio osrednje pun.
Ispred mene nalazila se jedna cura kojoj je ispalo nešto iz torbe.
Digla sam se.
Ostavila sam ruksak na svom sjedalu.
Podigla sam što joj je palo, dala joj i vratila se na mjesto.
Pogled i znoj čovjeka koji je sjedio kraj mene bio je neopisiv.
Onaj pogled i onaj znoj kad misliš da je terorist ostavio eksplozivnu napravu u ruksaku.
Vlak je sigurno došao na svoje odredište.
Sve je bilo u redu.
Ovajput.
:)
Post je objavljen 14.06.2018. u 21:52 sati.